Netko bi rekao da za ovakva mjesta treba pričekati lijepo vrijeme, proljeće ili možda ljeto, no, mi se nismo dali pokolebati i odlučili smo navratiti jednog maglovitog jesenskog dana u studenom upravo na ovaj ranč.
Zapravo, baš su te izmaglica i vlaga dale poseban čar ovome mjestu.
Dolina Jelena se nalazi u blizini Plitvičkih jezera, u Drežnik Gradu i osvaja odmah čim zakoračite na ranč. Ranč vodi obitelj Bičanić i jako nas je razveselila srdačna dobrodošlica supružnika kao i, kasnije, sjajna tura domaćina Milana Bičanića.
Naš je domaćin odmah izrazio zadovoljstvo što se našla tako mala grupa ljudi tog dana i da se veseli što će se svima stići posvetiti što je uistinu i bio slučaj. Ubrzo smo i krenuli i nekako uzbuđeno čekali taj susret s jelenima.
Putem nas je pratila jedna maca, koja kao da je skupljala svoju ekipu dok smo hodali te se njihov broj samo povećavao. Kasnije su uspješno pozirale na traktoru, ali i među jelenima i ubrzo su postale dio ove naše priče.
Vodili smo se, nadalje, što glasom domaćina Milana, što rikom dvaju jelena koji su davali do znanja da su na svom teritoriju pa da, uz njihove košute, eto i mi znamo. I baš je tako bilo, dva jelena u društvu brojnih košuta. I to, naravno, ima svoju priču…
Većina jelena na imanju su jeleni lopatari, a saznali smo i od domaćina da ih u Hrvatskoj možemo još pronaći jedino na Brijunima i na Cresu. Njegovi, su, kaže, došli upravo s Cresa, dok uz njih ima i obične jelene.
Krenuo je on još prije više od deset godina živjeti san te je tako kupio jednog jelena i dvije ženke. S godinama je promatrao kako se prilagođavaju staništu i dodavao jedinke. Nije on tada imao želju otvarati svoj ranč za posjetitelje, jednostavno je htio uživati u njima.
Međutim, njegovo blago je naraslo i ljubav je pretvorio u posao, u koji je uključio i svoju ženu i troje djece. Ranč je otvorio za posjetitelje tek prije tri godine.
Kad postoji priča mjesta, lako se zaljubiti u energiju kojom odiše. Nešto više od sat vremena na imanju uz hranjenje jelena, košuta te kasnije konja, bilo je dovoljno da se poželimo vratiti. Zimi bi bilo jednako lijepo, vjerujem, kao i u ostala godišnja doba. Važno je da, ako dolazite, najavite svoj dolazak jer ranč nije u hladnije dane otvoren kroz cijeli dan.
A na kraju obilaska, okrijepili smo se uz domaću šljivu i proizvode lokalnih proizvođača, kao i one koju obitelj Bičanić priprema. Nekako se uvijek razveselim ovakvoj lijepoj obiteljskoj priči u kojoj je divno vidjeti kako obitelj raste zajedno sa svojim blagom.
A djeca… možete samo zamislili koja je to sreća bila hodati među jelenima i košutama, hraniti ih i promatrati?
