Hrvatska

Prvi snijeg na Plitvicama

Nema ništa ljepše u ovo nestalno doba, nego poći na mjesto koje te smiruje, koje znaš i koje te zna. Već su svima znani ti moji posjeti mjestima koja sam negdje nekad ranije obišla. Kojima sam koračala.

Plitvicka- jezera
Plitivcka jezera

Raduje me pomisao da istražim, upijem i doživim nešto novo na onom poznatom starom. Jer kad si opušten, ne žuriš, čula su otvorenija i nekako spremnija za doživljaj. Barem sam imala takav dojam.

Plitvicka - jezera - Project - we - travel
Plitivcka jezera

Na Plitvicama sam bila prije dva mjeseca i znala sam da ću opet onamo sa svojim dečkima. Oni su dva plava zvrka i moj suprug s kojim budno pratim ta dva zvrka. Dogovor je bio da idemo onamo kada sve zabijeli, kada se slapovi zalede i kada, naravno, na tom snažnom minusu te zimske idile zasja sunce. Želimo baš tada biti tamo i spremni smo se spremiti i poći onamo u pola sata ako treba iz našeg Zagreba.

Plitivcka jezera

Prognozu smo pomno pratili, smišljali plan, dogovarali sadržaj ruksaka i spontano odlučili baš te subote posjetiti Plitvice. Sve, baš sve je ukazivalo da će biti onako kako smo zamislili. Dobro, dobro, možda ne -5 i sunce od ranog jutra, ali otprilike onako kako smo htjeli doživjeti ovo mjesto.

Stigli smo, nadobudni, dobro odjeveni, dobrog raspoloženja, spremni za zimsku avanturu. Snijeg je padao noću i to jutro, tako da je taj kriterij bio donekle zadovoljen. Čini se da smo bili u minusu tog jutra, no, teško je reći koliko. A ono sunce… tog dana je sjalo negdje drugdje.

Plitivcka jezera
Plitivcka jezera
Plitivcka jezera

Plitvice su takve da jednostavno prihvatiš sve i raduješ se onome što te dočeka. Planiranje nije loše, ali opet, može razočarati, ako nije sve po planu. Kakva jesam, i kakvi jesmo, prihvatili smo što nam se nudi i uronili u jednu posve mističnu atmosferu našeg poznatog nacionalnog parka. Iznenadili smo kako djeluje smirujuće, drugačije i kako je uistinu čarobno. Gotovo meditativno do trenutka kada bi nam se oči raširile od uzbuđenja vidjevši djecu koja samo što ne isprobaju kako je plivati u jezeru zimi.

Plitivcka jezera

Put već znamo i složili smo si neki svoj plan obilaska. Djeca su ovaj put bila nešto manje oduševljena jer nisu imali onu slobodu kao s prošlog obilaska ujesen. Dočekale su nas skliske staze, vodostaj se na nekim mjestima podigao, i mi smo postali oprezniji. Djecu, kao što znate, oprez sputava pa nam je trebalo neko vrijeme da postignemo dogovor koji bi, naravno, bio zaboravljen nakon desetak minuta.

I tako, ispočetka.

Plitivcka jezera

Smatrali smo se donekle dobrim poznavateljima plitvičkih staza, ruta, rasporeda brodova pa smo iznenadili sami sebe kad smo propustili brod koji nam je pred nosom otišao dok smo, kao pravi pravcati turisti, radili snjegovića. Brod ne ide tako često zimi i nekako, nismo se uopće potrudili saznati tu vrijednu informaciju ranije.

I da, baš tako… ostavio nas je, tako smo se osjećali, a ja čak imam i fotografiju netom prije nego se otisnuo.

Plitivcka jezera

Na kraju, kad smo sve zbrojili i oduzeli, uvidjeli smo da gotovo ništa nije bilo onako kako smo zamislili i kako smo htjeli. Ne govorim čak o prognozi. O više događaja, o brodu, klincima, profulanoj stazi… i nekako, kao da nas je i utješila pomisao da ne možeš sve isplanirati i predvidjeti. Jer da možeš… možda ove dinamike koju smo na kraju i imali na izletu ne bi ni bilo. Možda bismo pomislili da smo tako dobro pripremljeni za sve situacije, da znamo sve, da nam sve ide tako glatko, da je sve toliko predvidivo i što nam ulijeva sigurnost, a znajući, u isto to vrijeme, da izlet i napose život to uopće, nikad nije.

Plitivcka jezera

I u tome i je ljepota. I sigurnost da će uvijek biti tako. Nestalno, promijenjivo i drugačije.

DSC00706.jpg
Plitivcka jezera

Plitvice, vraćamo ti se opet, ovaj put bez plana!



Isplati li se posjetiti Plitvice zimi?

U prizemlju hotela u Šangaju se nalazila putnička agencija u kojoj su se prodavale karte za vlak i još neki izleti oko Šangaja. Dva sam dana zaredom dolazila onamo i pokušala se raspitati na svom klimavom kineskom o vremenskoj prognozi u mjestu na koje smo išli i isplati li se ići ako je prognoza takva kakva jest. Mjesto se zvalo Longjing, a uključivao je iskustvo boravka na poljima zelenog čaja. Prvog sam dana dobila odgovor o prognozi, ali ne i savjet bi li se zbog takve prognoze trebali onamo uputiti. Prognoza je uključivala kišu, da budem preciznija.

Nacionalni park Plitvička jezera

Drugi dan sam se spustila onamo još jednom s istim pitanjima i nakanom da doznam što mi je potrebno. Gospodin, slijeva od blagajnika mi se obratio i rekao neke stvari koje nikad neću zaboraviti.

„Zašto se zamarate stvarima na koje ne možete utjecati? Kina je ogromna i vremenska prognoza ovdje nema velikog značaja. Idete po iskustvo, a ono će biti lijepo samo ako vi želite da ono takvo bude. S kišom ili bez nje.”

Nacionalni park Plitvička jezera

Kupila sam karte za sve nas koji smo se spremali na taj put. Dočekala nas je i slaba kišica, a iskustvo i moć mjesta kojem smo imali prilike svjedočiti, apsolutno nije imalo veze s vremenskom prognozom i stalnim mijenama iste.


Kad smo se dan ranije odlučili uputiti na Plitvice, prognoza, koju ipak pogledam jer mi je važno da ne upadnemo u neku mećavu, potop ili se smrznemo jer se nismo dobro obukli, je pokazivala da će biti promijenjivo vrijeme na našem izletu. Studeni je, očekuje se svega nekoliko stupnjeva i da, bit će nešto sunca, oblaka, pa možda i kiše, pa još oblaka, pa će nestati boje pa neka magla...

Nacionalni park Plitvička jezera - PWT

Glas iz dalekog Šangaja je dopro do mene i, već pogađate, spremili smo se i otišli. Bez obzira na prognozu. Toliko toga možeš izgubiti ako ubaciš varijablu prognoze u cijelu priču.

Plitvice - Project we travel

Plitvice u studenom nisu možda one Plitvice sa saturiranih fotografija i sa svih prospekata, travel blogera i instagramera kojima svjedočite. Priroda se naizgled čini kao da je izgubila i ono malo jesenske čarolije i sprema se za svoj ledeni pokrov koji se očekuje svaki čas. Pastrve su isto potražile sklonište te ih rijetko viđamo, a dobra je stvar da ta jezerca oko nas i pokoji zeleno-žuto-narančasti listić učini da se magija ipak dogodi.  

Pastrve-Plitvice
Priroda na Plitvicama
Nature-Plitvice-Croatia
Duck
Plitvička jezera - Hrvatska

 Što zbog pandemije, što zbog, vjerujem, mjeseca u kojem smo posjetili ovo naše blago, ljudi gotovo da nije niti bilo. Možda bi i bilo da nije ta pandemija u pitanju. Ma… sigurno bi.

Plitvice

Hodanje tih 11km je bilo nešto što bismo sutra ponovili i vjerujem da ćemo izabrati upravo stazu K koja nam nudi više istraživanja i više lutanja. Naša ruta je bila nešto između C i K jer nam je cilj bio izbjeći vlakić, što smo, naposlijetku, i ostvarili.

Naši dječaci od 5 i 8 godina uz nekoliko zgodnih dosjetki s naše strane su bez pogovora prošli cijeli put i lijepo se zabavili.

Family

Onaj burek koji sam pekla u 6h ujutro ne bi li nam bilo nekako domaće i ukusno kad ga izvadimo negdje na nekoj klupici je bio pun pogodak i sljedeći put... burek se peče i ranije, ako treba.

Iako je bilo mjesta na Plitvicama gdje možete popiti kavu, ona iz termosice je bila fantastična jer birate gdje ćete ju popiti, a naravno, naš izbor je uvijek uz neki čaroban pogled na prirodu.

Postcard Plitvice

I što reći na kraju osim... veselimo se zimi na Plitvicama. Ipak... ovaj put pratimo prognozu jer želimo onamo kad snijeg padne i kad će Plitvice biti otvorene da doživimo tu zimsku idilu, o kojoj svi pričaju.

Međutim, još jednom bih se vratila na početak one šangajske priče… ako nešto želite, ne tražite razloge da vas nešto spriječi u nakani, već nađite razloge zbog kojih bi baš trebali nekamo otići ili nešto napraviti. Iznenadit ćete se što vas može dočekati na putu. S kišom ili bez nje.

U tome i jest čarolija.

Nacionalni park Plitvička jezera

Idemo u park šumu Trakošćan

“Reci mi kamo da idem s djecom za vikend, već smo sve prošli? “

“Ana, ima li neki dobar restoran i lijepa priroda oko njega u blizini Zagreba, nešto prema istoku?”

Restoran Trakošćan

“Treba mi neko mjesto kamo mogu otići na nekoliko sati, hodati, sjesti na neku klupicu i uživati?”

“Daj nas vodite u ove šume u koje idete… želimo se pokrenuti!”

Priroda - Trakošćan - jezero

Veseli mi što se moji dragi ljudi ovako spontano javljaju i traže savjet za svoje izlete. Iako su, moram priznati, portali puno brži i konzistentniji u objavljivanju od mene i ta mjesta na koja već duže vrijeme odlazimo, objave nekako prije mene. A opet, meni nekako ne smeta da ti, naši, obiteljski izleti izađu na blogu u neko vrijeme kad možda i ti isti portali proglase neko od tih mjesta “out mjestima”. Stoga evo jednog posta, upravo o mjestu kojeg volimo i kamo ćemo se vraćati.

Park - šuma - trakošćan

Jedno mjesto koje nas se dojmilo i koje smo u mjesec dana čak dva puta posjetili je park šuma Trakošćan. Svi smo mi već preko nekoliko puta bili u Trakošćanu, vodili naše prijatelje/rodbinu, a možda i strance (kao mi) onamo i šetali uz šetnicu jezera dobrih 100m ulijevo i udesno od dvorca i priča bi tu negdje stala. Kao da to jezero nema svoj puteljak i svojih nekih 5km šetnje.

Trakošćan - jesen
Jesen - Trakošćan - jezero

Ove 2020. kod nas kod kuće se stalno čuje, ide mi se nekamo, ne predaleko, unutar granica Hrvatske, nekamo kamo klince možemo pustiti da trčkaraju, na mjesto gdje je lijepo za hodanje i fotkanje i kamo možemo uzeti naše ruksake sa sendvičima.

I tako, s vremena na vrijeme, spremimo te naše torbe i sjednemo u auto. I pronađemo neko takvo mjesto.

Izleti s djecom - Trakošćan

Trakošćan je sat vremena vožnje od Zagreba. Dvorac ste, vjerujem, posjetili, no, nisam sigurna koliko vas je napravilo baš cijeli krug oko jezera podno samog dvorca? Mi smo se spremali tome godinama i ova, vrlo drugačija godina po mnogočemu, bila je godina kad smo počeli otkrivati neke dijelove naše zemlje i vraćati im se. Pa tako i krugu oko jezera.

Jezero - jesen

Ta praksa vraćanja na isto mjesto je nešto što prakticiramo vrlo često i što nam daje bolju sliku o mjestu koje posjećujemo, bolje ga upoznamo, uživamo u poznatome, ali i nepoznatome koje nas uvijek iznenadi, volimo uočavati promjene tog mjesta od susreta do susreta i baš jako volimo gledati prirodu kako se transfomira za naših posjeta.

Hrvatska - izlet - Trakošćan

Zadnje vraćanje ili bolje reći prvo pravo jesensko upoznavanje s park šumomom Trakošćan je svima bilo posebno. Rekli smo se vratiti kad jesen dotakne prirodu podno dvorca. I pomno birali vikend kada se jesen pokazala.

Autumn - Trakoscan - Croatia

Šetnja oko umjetnog jezera traje nešto više od 2 sata uz pokoje stajanje, bacanje kamenčića i fotografiranje. Ono što raduje što je staza organizirana i kao poučna staza s 20 poučnih točaka koje klinci jedva čekaju pronaći, a kad pronađu… uče, smiju se, gurkaju i onda opet dalje istražuju. Inače, vile su te koje im pokazuju put na tim točkama, a tražiti vile, i kad ste dječaci, je baš jako zanimljivo.

Exploring nature - Croatia

Vodenbuhe, žabice, ribe crvenrepke, gušteri i ptičice… nismo znali kamo bismo radije pogledali ili osluhnuli. Djeca su se nadala i nekim vjevericama i krticama, dok smo mi bili opčinjeni žabama da je sve ostalo palo u drugi plan. Vjeverice i krtice nisu vidjeli. Žabe i vodenbuhe jesu.

Jezero
Jezero - kontrasti
Nature - autumn

A onda… naletjeli smo na vikend iza kiše i gljive su buknule posvuda. Tu negdje sam otkrila svoj novi motiv za fotografiranje i počela ih skupljati u svojoj foto-kolekciji. Gljive. Gljivice. Jestive i one… lijepe, ali nejestive.

Već znam kako će izgledati vikendi sljedeće jeseni… idemo u gljivarenje tako da gljive fotkamo :)

Gljive
Gljive - Trakošćan
Gljiva - solo igrač

U toj šetnji se nekako spontano dogodilo da svatko od nas četvero ide za nečim drugim, traži smisao toj šetnji i da svatko od nas, nakon tog kruga, dobije što je htio. Sladoled je isto bio nešto što su klinci priželjkivati i eto… krug ih dovede na početak, a na početku kruga, škrinjica s blagom, ili u našem slučaju, sladoledom.

Shvatili smo da je krug bolje započeti obilazeći tako da krenete put sjevero/zapada.

Ribarska kuća - Trakošćan

Bilo je jasno i to da nakon cijelog kruga ne želimo ići na pedaline, iako su djeca inzistirala.

Pedaline - jezero - Trakošćan

Veseli me i zimski krajolik ovog jezera, stoga ako ste i vi u planiranju, svakako se vidimo i za mjesec dana u obilasku. Sigurna sam da će krug učini svoje i razveseliti nas.


Projekt: Vis i ljeto 2020. godine

Iako je Simonina priča trebala izaći na blogu negdje pred sam kraj ljeta, kao oda tom krasnom ljetu 2020. koje je baš svima ispalo iznad svih očekivanja, nekako mislim da ova priča stiže u pravo vrijeme. Podsjeća nas da je sve moguće i da ne upadnemo u tugu i očaj ovog neizvjesnog vremena. Putovati u zadnje vrijeme, osim po Hrvatskoj, nemamo kamo, ali zato možemo putovati kroz priče nekih krasnih ljudi kao i kroz njihove fotografije. Simona Marić gostuje drugi put na Project:We Travel blogu i ne mogu se odlučiti što me više vuče, njezina norveška priča ili ova o Visu.

Uživajte u Simoninoj (ali i Tomislavovoj) priči s Visa, ljetnoj, svijetloj, punoj nade usred jeseni koja je, priznajte, ako izostavimo vijesti s portala, uistinu predivna. A Vis… baš danas se čini još nevjerojatnijim nego što i jest!

Uličice Visa

P:WT: Što je utjecalo na odluku da ti i tvoj muž Tomislav odete baš na Vis?

Simona: Ljetovanje na Visu počeli smo planirati negdje krajem travnja, taman dok se situacija „lockdowna“ malo razbistrila, a svi smo, rekla bih, dobili ponovni poriv za putovanjima i počeli maštati o ljetu. Htjeli smo nekakvu opciju udaljenog otoka, lijepe plaže i prirodu općenito, ali i mogućnost gastronomskih izleta, stoga je odabir pao na Vis, na kojem nikad nismo bili. Tada smo imali dojam kako je naša ideja odlaska na Vis nešto drukčija od tuđih, što zbog opće situacije povezane s pandemijom, što zbog udaljenosti otoka (misleći da će ljudi radije birati Istru od Dalmacije ili da se neće svi htjeti skriti na istom otoku), no ispostavilo se kako naša ideja nije bila nimalo inovativna, jer ovog ljeta se činilo kao da su naprosto svi koje znamo bili baš ondje!

Vis - palme

P:WT: Kako ste isplanirali svoj dvotjedni boravak na otoku?

Simona: Za ispuniti dva tjedna na Visu nije potrebno puno planiranja, taj otok sam sugerira koji dan je lijepo gdje svratiti, koju konobu posjetiti i u koji vinariju svratiti baš na putu s plaže, tek toliko da vas jedna čaša vina opije da ne prestajete razmišljati zašto nijedan odmor ne može pružiti takav ton bezbrižne opuštenosti kao otok. Moram priznati da nismo previše planirali unaprijed, no ubrzo po dolasku smo primili puno sjajnih preporuka, kako od naših domaćina na Visu, tako i od nezaobilazne zajednice instagram prijatelja. Jedino što smo očekivali bilo je puno se kupati, no vratili smo se s kilom-dvije viška, i oduševljenjem predivnom netaknutom prirodom i velikom željom za povratkom u nekim jesenskim mjesecima.

Simona - Vis
Tomislav - Vis - Vinko
U Visu su zbivanja, a Komiza je intimnija...
— Simona

P:WT: Vis ili Komiža?
Simona:
Vis ili Komiža, baš teška odluka.

Vis - Komiža

U Visu su šušur, zbivanja, život, ma cijeli Zagreb! U Visu smo u večernjim šetnjama uživali u promatranju stvaranja rukotvorina npr. lokalnog kožara koji je svaku večer sa smiješkom izrađivao kožne torbe plešući po svojoj radnji ili jednostavno promatrali djecu kako se igraju s kućim ljubimcima na ulici, ispijali šarena pića u Loli, Mvsevm baru ili jeli finu ribu u restoranima (Kantun ili Buffet Vis zbilja mogu preporučiti).

Komiža je intimnija, u Komiži su dobre plaže, život je sporiji, pas je bez uzice, a ti si bosonog većinu vremena. Ako ste čuli za slastičarnicu Cukar i njihove fine kolače i pitali se jesu li toliko dobri-jesu!

I iako je dilema između Visa ili Komiže vjerojatno prvo pitanje koje si ljudi postave pri odlasku na Vis, izostaviti mjestašca u unutrašnjosti otoka bila bi prava šteta.

Lola - Vis

P:WT: Vjerujem da sve zanima kamo nas vodiš i zašto baš onamo?

Simona: Idemo na Plisko Polje, odnosno u Gostionicu Aerodrom - slobodno probajte sve s menija. Zatim hvaljeni Roki’s za probati peku i dobro vino, Marine Zemlje i OPG Belotovo za koji smo dobili preporuku i u kojem hranu u svom dvorištu priprema jedna draga gospođa.

Nažalost, tih dana na otoku nije više imala mjesta ugostiti nas pa smo to ostavili za drugi put. Pišite i Podhumlje (Konoba Peša), Podšpilje (Konoba Gušti Poja) i nedaleko jedna slatka obiteljska vinarija Vidović, Žena Glava (Agroturizam Darko); neke od najboljih dana ondje proveli smo sa sjajnim, gostoljubivim domaćinima u njihovim konobama i osjećali se baš kao doma.

P:WT: Već vas vidim kako nazdravljate čašama visoko u zraku, no, nisam sigurna što pijete…

Simona: U čaši je, razumije se, autohtona viška sorta vina, vugava, fine i ugodne voćne arome i ugodne svježine i pitkosti, a u isto vrijeme s dosta visokim postotkom alkohola (zbog ranije dobi dozrijevanja i izrazito vrućih ljeta).

Gostionica Aerodrom Vis

P:WT: A nazad, s tih krasnih mjesta, kako se vraćate do apartmana? Na Visu se može iznajmiti sve od bicikla do barke, no, što sugerirati ljudima?
Simona:
Opcija bicikla dobra je ako imate barem mjesec dana na raspolaganju za guštanje, vožnju biciklom svaki dan do drugog mjesta i pravi slow-living, jer vas u tom slučaju nije briga hoćete li stići obići par mjesta u jednom danu. U suprotnom mislim da je najbolje voziti se autom ili skuterom jer je sve dostupno u rasponu od 15-ak minuta, nećeš strahovati od ispuštanja duše na uzbrdici da bi stigao s plaže skroz do Huma na zalazak sunca.
Barka je možda riskantna za one dane kad ti vjetar otežava, kao i za one koji nisu naučeni voziti ju, jer nije sve „fun and games“ kao otići s Hvara do Paklinskih otoka, pa u tom slučaju barku vidim prikladnom za obilazak plaža u Komiži, ali ne i obilazak cijelog otoka.

Super stvar nam je bila, a budući da smo na Visu bili prvi put, uzeti privatnu turu s lokalcem (instagram: @vis_boat_tours) koji nam je pokazao sve predivne uvale, špilje, vozio nas do Biševa, Budikovca, i stajao putem kako bismo se kupali gdje god smo poželjeli.

P:WT: Koja mjesta uz more, odnosno na moru, ne smijemo zaobići?
Simona: O Modroj špilji, predivnom prirodnom fenomenu, nije potrebno prenositi utiske, sigurna sam da vam je na listi ukoliko ste prvi put ondje i da će njezina magija izazvati oduševljenje. Samo ću dodati da se nikako nismo zadovoljili s desetak minuta (na kojih dobijete pravo u turi usred sezone jer ju dnevno uspije posjetiti preko dvije tisuće ljudi), pa ju stavljamo na listu za posjet izvan sezone, skupa sa Stinivom, Biševom i Budikovcem.

Modra špilja - Vis - Project We Travel

Budikovac (ili Budihovac, kako ga otočani zovu) je otočić jugoistočnoj strani otoka Visa na kojem se nalazi prekrasna šljunčana plaža, a mala uvala privlačna je za mnogobrojne nautičare (u našem slučaju, tog dana usred kolovoza, i premnogobrojne :D). Lijepa laguna naziva se još i Plavom lagunom (na fotkama možete vidjeti kako potpuno opravdava naziv), a na otočiću možete pronaći i restoran u kojem se, čuli smo, ponekad i lokalni magarci znaju poslužiti vašom večerom.

P:WT: Već je opće poznato da je na Visu jako teško naći smještaj u sezoni. Kakve ste vi imali sreće s obzirom na to da su svi bili tamo gdje i vi ovog ljeta?
Simona: Smještaj u Visu smo našli preko preporuke za koju se ispostavilo da je pun pogodak: vlasnica je ljubazna, uslužna, apartmane je učinila toliko ugodnima da vam može biti žao ukoliko ne stignete boraviti u njima duže od doručka i spavanja radi svih isplaniranih dnevnih aktivnosti. Nalazi se u centru, sve je nadohvat ruke, pet friendly je i novo je i jako čisto! (instagram: @housebavavisisland)

... ambijentom, pogledom i kvalitetom ribe, čista desetka
— Simona

P:WT: Koje su to uvale u kojima možemo uživati u moru, hrani, piću, lakoći postojanja, ali i u trenutku i sreći što smo baš tada mi na tom mjestu?
Simona: Od uvala i plaža izdvojila bih Malu Travnu, koja je zajedno s konobom Senka Karuze cjelodnevno iskustvo naizmjeničnog uživanja u kupanju i hrani. Ondje možete od jutra ležati na stijenama, skakati u more i taman negdje kad ogladnite, koji sat iza podneva, prebaciti se kod Senka koji će vam servirati ono što ne poželite vi, nego on, ali će svaki put pogoditi!

Nakon predjela i boce vugave (najbolje koju smo kušali na otoku) ponovno vas ulovi želja za kupanjem, što je sasvim normalno, pa si udovoljite, zaspete na stijenama 15-ak minuta, nakon čega vas Senko dozove na ribu koju je taj dan ulovio. Robinzonski za one koji su navikli na mjerenje interijera u zvjezdicama, ali ambijentom, pogledom i kvalitetom ribe, čista desetka, ako nas pitate. Ako vam je izostanak cjenika, gaziranih pića, kave iz aparata, računa (ili pružanje istog na kamenčiću) čudan, onda ovo nije mjesto za vas.

P:WT: Uz Senka tu je i Darko, jedna priča koju, također, ne smijemo izostaviti?

Simona: Još jedno gastronomsko iskustvo koje ne smijem izostaviti jest Agroturizam Darko, za koji ne znam je li nam bolje „sjela“ fina hrana, domaće vino i rakije, gostoprimstvo vlasnika ili atmosfera koja se u samo pola sata i deset rakija uspije okrenuti od pristojne večere u dvorištu do toga da s ljudima koje ste prvi put vidjeli pjevate Oliverove hitove na gitari koju vam je Darko „podmetnuo“ kad je vidio da je atmosfera krenula uzlaznom putanjom.

...u trenucima posebne zenesenosti vodili smo se idejom vlastite kuće na otoku...
— Simona

P:WT: Već vidim da će ovaj post postati prava jedna riznica sjajnih preporuka by Simona Marić. Kad smo već prošle restorane, neka divna i neobična mjesta, poznatu Modru Špilju, a i dotakli se pitanja Vis ili Komiža, vrijeme je da se dobro i okupamo. Pričaj nam o uvalama…

Simona: Neke od uvala u kojima smo rado provodili dane bile su Pritišćina, do koje vodi makadam, kao zapravo do svake bolje uvale (i ne zaboravite, Pritišćina Mala, odmah kraj nje, možete brodom ili otplivati iz Pritišćine), Ruda, u kojoj su nijanse mora nestvarne (do nje smo došli brodom, ali možete joj pristupiti i automobilom), Zaglav, prekrasna pješčana plaža, te nezaobilazna Srebrna s najljepšim bijelim oblutcima, kao i njezina susjeda Tepluš (s možda nešto manje ljudi). U Stinivu smo stigli brodom, ovaj put si nismo priuštili iskustvo spuštanja odozgo, i iako je plaža jako lijepa, očekivano nije toliko impresivna s hrpom ljudi, brodova i luftića, stoga se ondje nismo puno zadržavali i odlučili smo ju posjetiti u nekim drugim okolnostima ili godišnjim dobima.

Ako niste od istraživanja plaža izvan Visa, Grandovac također pruža ugodnu kombinaciju pristupačnosti i osame, ukoliko vam je potrebna. No, za nas su pravi bingo bile komiške plaže do kojih smo se vozili unajmljenim kajakom (instagram: @alternatura.komiza): Templuž, Pizdica, Velu Žolo, Kupinovac, Novo Pošta, na kojima smo uspjeli biti potpuno sami većinu dana (i kupati se bez odjeće!), što je bio pravi luksuz usred sezone i toliko ljudi na otoku u isto vrijeme.

P:WT: Kamo da se uputimo po zalaske sunca?
Simona: Ako ste zaljubljenici u zalaske (pa i izlaske!) sunca i jednostavno predivne panorame, nemojte zaobići Hum (taman nakon što se u popodnevnim satima popnete do Titove špilje) i Fort George, impresivnu utvrdu koju je 1811. sagradila britanska kraljevska ratna mornarica i nazvala ju po kralju Georgeu III., pogled je nevjerojatan i oduševljava na prvu.

Sunset Vis
Sunset - Vis
Zalazak na Visu

Kako je Vis otok koji je gotovo pola stoljeća bio izolirana vojna utvrda zabranjena za strane turiste te zbog geostrateške važnosti u vrijeme Jugoslavije, od 1944. do 1992. godine, bio velika vojna baza u kojoj je stalno boravilo više od 4.000 vojnika, nismo htjeli zaobići „military“ turu koju imate u ponudi raznih agencija, kako iz Visa, tako i Komiže. Mi smo se odlučili za lokalca Tonija (instagram: @militarytourguy), karizmatičnog vodiča od kojeg ćete dobiti puno više od klasične ture sa školskim podacima o viškoj povijesti i koji će vas skupa sa svojim psom Benijem provesti kroz sve grandiozne
građevine i informacije iz vojne povijesti i ne prestajati pričati o Visu, Višanima i njihovim običajima.

Simona Maric - Vis
Military Vis
Military Vis

P:WT: Je li Vis otok koji bi skoro ponovili?

Simona: Mogu odmah odgovoriti - apsolutno! Vrlo rado bismo se već i u rujnu/listopadu vratili; mislim da kad špica sezone prođe i svi turisti odu, a sunce bude nježnije, otok poprimi još ljepše tonove. Čak smo se u trenucima posebne zenesenosti vodili idejom vlastite kuće na otoku, no ostavimo to za neka buduća vremena i drugu priču.

Vis i palme

Hvala Simoni na dijalogu i sjajnim preporukama mjesta na Visu! Sljedeće godine kad se sretnemo svi zajedno kod Senka ili Darka, nemojte biti stranci, dajte da nazdravimo boljim vremenima <3


Brijuni - raj na zemlji

Pokušala sam se sjetiti kad sam zadnji put bila na Brijunima i jednostavno mi nije išla matematika… ili, možda nisam htjela priznati brojke koje su odavale da je prošlo predugo i da sam bila jako, ali baš jako mlada kad sam bila na tom krasnom otočju.

Brijuni_priroda

Išli smo, sjećam se, na Mali Brijun i gledali Hamleta prije desetak godina, ali doživljaj baš tog Velikog Brijuna, odnosno samog Nacionalnog parka Brijuni, ostavila sam negdje, čini se, hmmm… u prošlom stoljeću.

Moram priznati da sam se dvoumila bi li, uopće, pisala o Brijunima. S jedne strane, htjela sam zadržati uspomenu za sebe i prijatelje kojima sam prepričavala kako smo se proveli, a s druge strane sam htjela poručiti svima da jednostavno moraju doživjeti tu ljepotu, tu netaknutu, predivnu, na momente, (meni) sjetnu prirodu.

nature_brijuni_croatia
Brijuni_nacionalni park

Nakon što sam posjetila to otočje, puno, puno sam razmišljala o njemu. O ponudi, o ljudima koji tamo rade, ljudima koji dolaze… i na kraju, nekako zaključila da je prava sreća da otok ima toliko smještajnih kapaciteta koliko ima i da nije prenapučen turistima jer… nekako, treba ga sačuvati, paziti i ne dati da nam takvo jedno, jedinstveno, mjesto u Hrvatskoj postane šetnica krcata što turistima, što plastičnim, šarenim suvenirima, sladoledima i terasama na svakom koraku. S obzirom da je nacionalni park, nije to baš izgledno, ali… nikad se ne zna…

Ima prostora i da tamo sve, baš sve, ima pet zvjezdica, ali, opet, mi ih nismo došli brojati.

Pogled na hotel_Brijuni

Ovo nije mjesto gdje će vam servirati slijedove hrane, neku rapsodiju na tanjuru, dekonstrukciju nečega što niste ni mislili da može podnijeti tu dekonstrukciju, ali, opet, mi po to nismo niti došli.

Iako su tu nekad boravili državnici iz cijelog svijeta, Oskarovci, pjesnici i pisci, intelektualci, bogati i slavni, danas to više nije to vrijeme i ne treba ga očekivati. Treba ga se sjećati, pokušati saznati što više, ali ne i očekivati priču za Titova vremena jer… ista je ostala baš tamo negdje, u Titovom vremenu.

Hotel Istra_Brijuni

Kako bilo, na Brijune, ako dolaziš, svakako dolaziš po nešto drugo. Onamo dolaziš po nevjerojatnu floru i faunu, po predivno čisto more, po čudesno podmorje. Dolaziš osjetiti mir, uvidjeti da je meditacija moguća i kad se krećeš na biciklu i da se Sreća i Zahvalnost nametnu same od sebe, bez plana, samo te odjednom tako preplave.

Flora_mediteranski vrt_Brijuni

Brijuni u tebi bude ono najbolje, nagovaraju te da sjedneš na bicikl, voziš, trčiš, radiš jogu, plivaš, roniš ili sjediš na nekoj stijeni i ne vjeruješ da si baš ovdje, na ovom mjestu. Brijuni te nagovaraju da pišeš, da smišljaš prave, birane rečenice koje ostavljaš u svom dnevniku putovanja, i baš te natjeraju da postaneš pisac ili slikar tog dana. Oni ti žele da živiš baš taj trenutak, taj sada, baš tada… ne u hotelu, ne u nekoj sobi, već tamo vani. Negdje na otoku.

Brijuni_obala_Hrvatska
Obala Brijuna_nacionalni park
Rimska vila_Brijuni

Ako imaš mogućnosti provesti tamo nekoliko dana (ili minimalno dva), Brijuni će ti to vratiti na najbolji mogući način. Samo moraš biti otvoren i spreman na kompromise.

Ako planiraš provesti jedan dan, onda, možda, imam pokoji savjet za tebe. Naravno, moguće je da ćeš se zaželjeti nečeg drugačijeg od onoga što ja pišem, ali šanse su velike da ti se baš svidi i ova neka priča koju ovdje nudim.


Želiš li u miru provesti dan, pogledati što više, ne juriti i žuriti, a imati više mogućnosti kroz dan, kreni brodom iz Fažane kroz jutro.

Fažana_Istra_Hrvatska
Brod_Fažana_Brijuni

Ukoliko nisi rezervirala (ili rezervirao) vlakić kojim se obilaze Brijuni, ništa zato, bicikli koje tamo možeš unajmiti (čak su dva sata vožnje i u cijeni karte) su vrijedniji nego vlakić, ako mene pitaš. Biciklirati tempom kojim želiš, stati kad želiš fotografirati, i uživati, može se svakako više ako ste na biciklu. Imate li manju djecu, moći ćete uzeti sjedalice za njih, a imaju čak i prikolice za klince - klinci ih naprosto obožavaju!

Bicikl_Brijuni_priroda
Brijuni na biciklu

Ne treba ti vodič, posebne upute, možeš i sam(a) obići otok s kartom i aplikacijom koju NP Brijuni nudi. Besplatna ja, puna informacija i korisna.

Kupanje je dozvoljeno, ponesi kupaće i ručnike, plivanje s jatom riba, škarpinama i ražama pokraj koraljnih grebena je nešto što se ne propušta (naravno to nije sve... jednostavno ponesi masku i zaroni <3).

More_Brijuni

Na otoku se može pojesti nešto u restoranu hotela, a, dakako, i popiti (goste oko sebe ne birate, pogled prema slici dolje, molim! :) . Sladoled i kavicu možeš uloviti na 3-4 mjesta na otoku, ali uz sve to, nije loše da se ponese još koji sendvič jer vožnja biciklom traži koju kaloriju više tog dana, a i, ako dolaziš s djecom, nije loše imati u torbi nešto više za izmorene klince nakon kupanja, vožnje i vrućine.

Kafić_Brijuni

Ako nisi od bicikla, nije problem, moguće je unajmiti električni autić (golf cart). Pješke nećete stići puno toga obići pa na pješačenje ne računajte, osim ako nemate cijeli dan.

Golf_cart_Brijuni

Odjeća - udobna i sportska (za bicikliste). Za one koji se vole fotkati, nije loše staviti neki “props” u torbi jer je otok nevjerojatno fotogeničan (a i vi uz njega), stoga… nemojte reći da vam nisam rekla ;)

moi_Brijuni

Možda ipak nije loše ranije rezevirati karte za brod pa nemoj baš, kao mi, doći pola sata prije broda i očekivati da će se svemir posložiti da ti ugodi. Nama se posložio, ali mogli smo se i razočarati, stoga, preduhitriti zavrzlame i gužvice kod kupnje karata je “must”!


I uživaj. Baš uživaj. Stani, udahni, čudi se, smiješi se, ponašaj kao dijete, skači u more, pokušaj uloviti zeca na tim predivnim travnjacima, šuljaj se jelenima i muflonima misleći da ćeš uloviti fotku izbliza, maštaj o nekim vremenima kada se nismo toliko brinuli i razmišljali što ćemo sutra, istražuj o povijesti otoka, građevina, informiraj se i otpusti SVE što se otpustiti dade u tih 15min vožnje brodom od Fažane do Brijuna jer te otok treba čista uma da te napuni. Imaš točno 15 minuta da ga pročistiš i pripremiš.

Zečići_Brijuni
Mediteranski vrt_Brijuni
Him_Brijuni

I vjeruj mi, prošlo je točno mjesec dana od posjeta mom “sretnom ostrvu” i ta sreća ne popušta…

Baš ludo nešto…

Teško da mogu i objasniti.



Život na otoku

Kako bi izgledalo da živimo u tim mjestima na kojima inače ljetujemo? Kako bi izgledao dan, a kako večeri? Bi li bili zahvalni činjenici da mi je more tu pred nama? Baš svaki dan…

Kako izgleda suživot s morem, stijenama i brodovima u daljini?

more-hrvatska-čiovo
Zalazak sunca čiovo

Mislim da svatko od nas pronađe sebe negdje na moru, u šetnji nekom rivom, trčkaranju po borovoj šumi ili u ronjenju tražeći školjke. Neki se možda bacaju u more, a da se prethodne ne namoče, neki ne ulaze u more, ako nije barem 26 stupnjeva, nekima je zalazak sunca sve i nikad ne dosadi, a netko pak ne bi mogao bez ribe, blitve na lešo i škampi.

A život na otoku? Kako on izgleda? Kako ljudi žive na mjestima na koje rado putujemo? Pitanja mi nikad ne nedostaje i po odgovore odlazim k ljudima za koje znam da će odgovoriti onako iz srca i onako kako jest. Bez uvijanja i bez lažnih epiteta. Po odgovore sam otišla k svestranoj Aniti Radić, na otok Čiovo. Čini mi se kako Anita zaista uživa u takvom mirnom životu i s otoka uzima ono najbolje, ono što joj odgovara.

Iako je naš dijalog čekao već neko vrijeme da izađe , čini mi se da je baš sada to ono pravo.  


Koliko traje tvoja veza s otokom?

Anita: Moja veza sa otokom traje više od 20ak godina. Još se sjećam tog prvog osjećaja, kojeg tada sigurno nisam bila u potpunosti svjesna. Pogled, onako bezazlen, djevojački, upijao je sve oko sebe i pratio aktivan unutarnji glas. Odjednom se zaustavio baš u uvali, gdje sad živim, a toplina oko srca je iznenada narasla, a glas samo šaptao: “O, Bože, kako je tu lipo živit!”

love čiovo
just love

Tek nakon dvije-tri godine, upoznala sam svog sadašnjeg muža, te moja avantura i suživot s otokom počinje stvarati priču.

Kako se igraju otočka djeca? Znam kako se igraju moja na otoku ili oko mora, no, vjerujem da kad duže živiš na nekom mjestu, svjestan si ga i poznaješ ga te si vjerojatno nešto kreativniji jer znaš što ti može ponuditi…

Anita: Znaš, sretna sam što sam imala priliku odgajati svoju djecu u prirodi, tu kraj mora, bez interneta i društvenih mreža, koje su pristigle dosta kasnije, nakon što su već djevojčice krenule u školu. Još se sjećam njihovih igara, to zakopavanje u pijesku ili na primjer kad su same znale uzesti kajak i odvesti se u obližnju uvalu. Tom su prilikom dovukle staru dasku za jedrenje, koju su uz pomoć oca, same izbrusile, obojale.

Simboličkih igara nije im nedostajalo, u svemu su pronalazile smisao za igru, uživale su u tome i nikada im nije bilo dosadno.

art

Gledajući i prisjećajući se sada, izuzetno mi je drago, što su rođene upravo tada, jer bojim se da takve igre i takvog života ima sve manje.

Je li tvoj odnos prema otoku uvijek bio isti?

Anita: S vremenom, kako su cure rasle, kako sam ja sazrijevala i kao osoba, žena, majka, tako se i moja veza, tj. odnos s otokom, mijenjao.

Dok smo mladi, svi bi mi donekle živjeli u urbanim i “in” mjestima. Ali s godinama, vrijednosti i prioriteti se mijenjaju. Dok su nam djeca manja, tempo je dosta brži. što je i normalno, jer gdje god živio, ne možeš ga usporiti. Upravo iz razloga, jer su djeca mala, više je obveza, pogotovo ako radite. Ali jednom, kada djeca narastu, slobodno vrijeme se povećava, više se povezujete sa samim sobom i prirodom oko sebe, te se vraćate svom izvornom “JA”.

I tu “otok” pomaže, na način, da se resetirate, usporite, te da se povežete.

Koji su to otočki posebni trenuci? I kako oni mogu ostati upravo ti, posebni trenuci, vječno…

Anita: Postoje ti neki trenuci koji su posebni i u kojima sam zahvalna na tome što sam upravo tu gdje jesam. Takvi trenuci su odraz, simbioza mog unutarnjeg svijeta i vizualne percepcije. Npr. prva jutarnja kava s pogledom na more, šum mora, cvrkut ptica, miris mora, vožnja brodom, mali razgovori sa svojim članovima obitelji gdje slobodno i žustro raspravljamo o bilo čemu, jer smo svi toliko različiti, a opet toliko slični, divan odnos sa svojim suprugom i nakon 21 godine braka, i naravno moji mali trenuci kada uzmem fotoaparat u ruke i bilježim posebne trenutke.

sea sand summer

Može li neki drugi grad ili mjesto zamijeniti život na otoku?

Anita: Trenutno mi ne može zamijeniti ni jedno mjesto jer da bi mjesto bilo posebno, za to trebaju biti oko tebe ljudi koje voliš, dom koji je odraz tebe, te odnosi koje si stvorio proteklih godina.

Stoga, posebno mjesto ne čini samo more, brodovi, kuće, već simbioza ljudi i okoline, odnosi koje stvaraš, kroz koje rasteš i učiš svakim danom kako biti bolji i kako biti povezan sa samim sobom, prirodom, pa i sa ljudima oko sebe.

Kakva je dinamika života na otoku? Ima li tih nekih ubrzanih trenutaka?

Anita: Što se tiče užurbanosti življenja na otoku, mislim da je to malo više izraženo ljeti, kada imamo veću koncentraciju ljudi, zbog turizma. Ali, čim opadnu gužve, mi smo vam na otoku jako sretni zbog toga. Svi se vraćamo svojoj rutini, obvezama, a tada imamo i plažu samo za sebe.

Kako sam po struci odgojitelj predškolske djece, veći dio ljeta sam na odmoru, tako da je moje uživanje na makismumu.

Ostalim mjesecima je to malo drugačije, čekam taj vikend kao i svi ostali. Ali on je uvijek rezerviran za radnje i aktivnosti koje me opuštaju. Imam čak, svoj mali vrt, na koji sam jako ponosna i kroz koji se učim strpljenju i ljubavi prema prirodi. Obožavam cvijeće, biljke… ma zelenilo uopće.



Bi li nam otkrila tajnu koje uvale vole lokalci pa da i mi koji svratimo k vama jednom godišnje barem malo uživamo tamo gdje i otočani?

Anita: Na Čiovu imamo super vale s južne strane otoka. Uvala Labadusa (lounge bar Laganini) i uvala Duga, koje su zapravo malo komercijalnije, dok su divlje vale npr. Široka, Branac...

Spomenula si da kad god ulovite vremena tvoja obitelj i ti idete brodom na Brač. Koje uvale ne smijemo zaobići kad smo na Braču?

Anita: Na sjeveru Brača su Pučišća- velika uvala i grad te Povlja, također velika uvala. Na zapadu, meni osobna draga, uvala Bobovišće te Milna. Ako pođete na jug, tamo je uvala Lučice, gdje je ona prekrasna vila, zasebna, ali i vojni potkopi, umjetne pećine u koje se brodom moze ući Maslinova, Smrka, Kruščica… i naravno, tu je i poznati Bol.

 Od tebe se zaista može puno naučiti o “slow life” konceptu, kako stati, ostati zahvalan, sabran za posao i za obitelj, daj nam barem neke smjernice, kako, ali kako zaista usporiti? Kako se to zaista postiže?

Anita: Kada radite s djecom, treba vam jako puno energije, strpljenja, razumijevanja, stoga je neophodno da imate nekakv kanal gdje ćete se isfiltrirati i napuniti baterije. Skoro svakog dana, moram imati minimalno pola sata vremena da se povežem (ležeći položaj, bez glazbe, ljudi, razgovora, ne spavam, samo se opuštam).

Inače ima još jedna stvar koju mi kao obitelj prakticiramo, a to je da svatko kada dođe kući prepričava ono što mu je bilo tog dana, bilo loše ili lijepo. Na taj način se rasterećujemo težine koju smo imali tog dana, a dijelimo ono lijepo što se dogodilo.

Ono što mene jako veseli i opušta, a to su ti neki trenuci kada fotografiram, slažem kolaže ili tzv. moodboard ploče, ili uređujem prostor u kojem živimo. I na kraju svega, slobodno mogu reći da živimo jedan sasvim običan, jednostavan život na lipom otoku punom ljubavi i razumijevanja.

moodboard Anita Radić


Kada planiramo opet putovati?

I baš u trenutku kada rasprava o overtourismu doživljava vrhunac i ukazuje na sve veći problem u gradovima kao što su Barcelona, Venecija ili naš Dubrovnik i kada su brojke turista koji bi te (ali i druge) destinacije posjećivali bile neviđeno velike, zbog čega su lokalci poželjeli živjeti dalje od svog grada i time zapravo lišili grad onim zbog čega smo došli – autentičnosti (iako, ruku na srce, što je više to?), svijet se odjednom, u roku tjedan dana praktički, zaustavi, a time i kretanja ljudi.  

Dubrovnik, Hrvatska

Dubrovnik, Hrvatska

U isto to vrijeme kada se čini da sve destinacije nisu nikada bile bliže, avio karte nevjerojatno dostupne i prosječnom potrošaču, a low-cost letovi svakodnevica, zatvori se nebo.

Samo tako.

Zatvori se praktički u trenutku.


I kad se sve to počelo događati, palo mi je na pamet djevojče iz Švedske, Greta Thunberg, koja je glasno govorila o toj istoj toj avio-industriji kao velikim zagađivačima i onima koji nepovoljno utječu na klimatske promjene. I, naravno, palo mi je na pamet kako su se stvari radikalno promijenile zadnja dva mjeseca. Avio-industrija je na rubu propasti, ali ne zbog promijenjenog stanja uma ljudi, već je problem otišao na neku drugu razinu.

Svijet se počeo razbolijevati.

Nepoznat grad, između Šangaja i Hangzhoa, Kina

Nepoznat grad, između Šangaja i Hangzhoa, Kina

I u ova dva mjeseca koliko traje moje intenzivno razmišljanje o životu, putovanjima, egzistenciji i svijetu uopće, nebrojeno sam se puta sjetila jednog projekta i cijele priče koja stoji iza njega - We stay on the Ground (podsjeća na opće popularni hashtag #stayathome, zar ne?) . Naime, ako se sjećate, projekt ističe se da bismo trebali manje putovati avionima, zbog istih gore navedenih razloga i okrenuti se nadzemnom transportu, kao na primjer, vlakovima?

Ljudi su to zaista prakticirali, pogotovo Šveđani, a čak je nastao i cijeli pokret zagovornika tog flygskam (šved.) ili kako bismo ga možda nazvali na hrvatskom „srama od letenja“.

Mogli ste podržati tu ideju te se čak upisati pod imenom na navedenoj stranici čak i ove godine i biti dio FlightFree2020.. Međutim, baš danas kada sam otvorila tu stranicu da se prisjetim te priče i pogledam što je novo, shvatila sam da smo zapravo svi upisani u nju, iako, evidentno je da fizički nismo.

Mi smo svi ostali na zemlji, točnije u svojim domovima i oko njih. I nije važno je li to ono što su htjeli postići We Stay on Ground pričom, činjenica je da ne letimo. I ne samo mi… nego i cijeli svijet.


U zadnje me vrijeme kopka ta misao, kako će izgledati putovanja u budućnosti, što će nam biti važno, hoćemo li radije putovati vlakovima što je i propagirala Greta ili našim osobnim automobilima? Ili ćemo se uzdati u avio-prijevoz?

Na što sam osobno spremna, a što pak misle drugi ljudi? Vi?

Naravno da nisam spremna odustati tako lako od godišnjice u Barceloni (planirana je za svibanj ove godine) nekad kad osjetim da sam za to spremna, ali možda ću pričekati još neko vrijeme i okruglu godišnjicu slaviti neokrugle godine?

Ili ćemo vlakom do Španjolske?

Barcelona, Španjolska

Barcelona, Španjolska

Razmišljam i o tome da imamo i tu kolektivnu odgovornost pomoć ljudima koji se bave turizmom u našoj zemlji te prije nego odemo preko granice, bolje istražimo što nam naša zemlja pruža...

Iako, znam, znam… lijepo je otići van granica naše zemlje, čuti melodiju nekih drugih jezika i istražiti kako se živi negdje drugdje.

Ili ako ništa drugo, barem znati da imamo tu opciju. I da smijemo.

Cinjenica je da putovanja nece biti ista kao nekad prije, ali je li to nuzno lose?
Travel the world

Iako ljudi većinom žele povratak na staro, mogućnost slobode kretanja (tko ne želi?!), što manju izloženost mogućoj zarazi, mišljenja sam da ne bismo smjeli patiti i maštamo o tome kako je nekad bilo i kako smo nekad mogli bolje iskoristiti vrijeme, nekad prije tog koronavirusa, nego iskoristimo što možemo ne bi li stvorili mjesta za nove uspomene i nova putovanja. Sigurnost je na prvom mjestu, vjerujem svima, ne samo meni, i sigurna sam da će biti prilike za leptiriće u trbuhu pri polijetanju aviona, no, do tada bih rado na blogu, kroz priče, prošetala ili bolje reći, proputovala i svojom zemljom i onim mjestima koja vrijedi vidjeti i rezervirati.

Vis, Hrvatska

Vis, Hrvatska

Otkrivat ću nadalje mjesta koja bih i sama posjetila, ture koje su vrijedne planiranja, izleta i putovanja koja će nas obogatiti. Meni osobno to treba pa možda stvorimo pokret upravo ovakvih kao što sam ja? :)

Svijetom ionako već putujemo na P:WT i nećemo prestati (oh ne!), ali idemo naći nevjerojatne dijelove ove naše zemlje <3

Vis, Hrvatska

Vis, Hrvatska

*Svi zainteresirani koji bi voljeli kontribuirati sadržajem na ovu temu se slobodno mogu javiti radi dogovora i mogućnosti objave: info(at)projectwetravel.com