Places & Stories

Kamo na izlet u sjevernom dijelu Hrvatske?

Već poduže vrijeme pratim stranicu Visit North Croatia na Instagramu i oduševljena sam fotografijama drage Anice, preporukama mjesta koja valja posjetiti, detaljima kako onamo doći, a i zgodno je saznati i informaciju o popustima na ulaznice. Svaki se put iznenadim koliko mjesta moram još posjetiti, koliko je zapravo divnih mjesta u ovom dijelu Hrvatske i kako su, nama iz Zagreba, zaista lako dohvatljiva. Neke sam upravo po Aničinoj preporuci posjetila s obitelji, a neke su nam na visoko na listi naših planiranih izleta.

... uvijek me iznenadi jedinstvenost i ljepota Malog i Velikog Kalnika...
— Anica Simunec

Anita Šimunec dolazi iz mjesta Čalinec, ali u zadnje vrijeme više vremena boravi u Varaždinu. Bavi se bavi projektima u kulturi i turizmu, pa je tako i nedavno izašao vodič Sjevernom Hrvatskom “Razlozi za put na sjever” jedan od posljednjih projekata u toj domeni. Vodič je prava riznica predivnih mjesta i već sama naslovnica daje razlog zašto već ovaj vikend idemo u sjeverni dio Hrvatske na izlet.

Koliko god zivimo u digitalnom dobu, da fizicka knjiga donosi neko posebno zadovoljstvo kad je drzimo u rukama...
— Anica Simunec

P:WT: Odakle ideja da pokrenete stranicu gdje pišete o mjestima Sjeverne Hrvatske?
Anica Šimunec: Stranica i popratne društvene mreže nastale su ljeti 2019. godine kako bih putem njih dijelila fotografije i iskustva sa svojih izleta i istraživanja Sjeverne Hrvatske. Iako sam u protekle dvije i pol godine puno proputovala ovom regijom, uvijek me razveseli kad otkrijem nešto novo i kad mogu to podijeliti u svojoj virtualnoj zajednici.

P:WT: Kako to da ste se odlučili na tiskanu verziju svojih preporuka?
Anica Šimunec: Više je razloga. Prošle godine pripremila sam e-book s nešto skromnijim preporukama i dobila upite hoće li biti i tiskanog izdanja. Mislim da ljudi vole listati knjige i planirati svoja putovanja i, koliko god živimo u digitalnom dobu, da fizička knjiga donosi neko posebno zadovoljstvo kad je držimo u rukama. Osim toga, vodič je manjeg formata i lako se ponese na izlet.

P:WT: Moram priznati da sam bila oduševljena kad sam vidjela da ste pripremili tu tiskanu verziju. I sama sam htjela imati svoj primjerak koji bih ponijela na izlet kao što ste i pretpostavili. Javljaju li Vam se ljudi koji posjećuju mjesta o kojima pišete?
Anica Šimunec: Da, uvijek pozivam ljude da označe moj profil na društvenim mrežama kada posjećuju mjesta u sjevernoj Hrvatskoj i razveseli me kad vidim da su uživali na nekoj lokaciji koju sam i sama posjetila. Neki mi se jave i u poruci - najčešće kada posjete manje poznato mjesto poput nekog skrivenog dvorca ili zapuštene utvrde. Takva mjesta bez obzira što su često u ruševnom stanju nekako uvijek bude romantične, nostalgične osjećaje i ljudi ih vole posjećivati.

P:WT: Mislite li da bi strancima takav obilazak bio interesantan ili bi trebali vidjeti nešto posve drugačije kad dođu u sjeverne krajeve?
Anica Šimunec: Vjerujem da bi strancima više odgovarala mjesta koja već imaju dobro razvijenu turističku
infrastrukturu. To su poznata mjesta poput dvoraca Trakošćana i Velikog Tabora, ili gradovi poput Varaždina i Đurđevca, u kojem je nedavno otvoren odličan posjetiteljski centar Đurđevački pijesci. Općenito se prezentacija kulturne i prirodne baštine u posljednjih nekoliko godina znatno poboljšala, pa su brojni muzeji i posjetiteljski centri zaista vrijedni posjeta. Prirodne ljepote, s druge strane, i ne trebaju posebne načine prezentiranja - ako netko voli biti na otvorenom, u sjevernoj Hrvatskoj ima pregršt ideja za planinarenja, šetnje uz rijeke i jednostavno uživanje.

Zamolila sam Anicu da nam napiše svojih pet najdražih mjesta u ovom kraju koja obavezno moramo posjetiti. Tko bolje zna, nego sama autorica izvrsnog vodiča koji nam daje pregršt razloga za putovanje na sjever.


Kalnički kraj - pogled prema kalničkim zubovima

Kako najčešće prilazim kalničkom gorju iz smjera grada Novog Marofa, uvijek me iznenadi jedinstvenost i ljepota Malog i Velikog Kalnika. Iako nisu najviše planine u Sjevernoj Hrvatskoj, tako su neobično nazubljene nad ravnicom, s golim stijenama na vrhovima, da izgledaju zaista impozantno. Pogled s tih stijena je, naravno, jednako spektakularan.

Dolina rijeke Bednje u margečanskom kraju

Iako je Bednja vrlo duga rijeka, koja cijelim tokom teče u sjevernoj Hrvatskoj, najljepša mi je ipak podno obronaka Ivanščice u blizini sela Margečan. Taj prostor nije tako gusto naseljen pa se nekako još lakše povezati s ljepotom prirode. Najljepši pogled na dolinu, po meni, je s Vražjeg stolčeka nedaleko Margečana.

Jezero i park Trakošćan
Nije bez razloga na tako dobrom glasu i tako rado posjećen. Dva sata šetnje oko Trakošćanskog jezera mi uvijek dođe kao neka meditacija. I iako sam vjerojatno prošla tom stazom najmanje dvadeset puta, uvijek me podjednako oduševi ljepota prirode.

Arboretum Opeka
U arboretumu je smješten višestoljetni dvorac, trenutno u ruševnom stanju iako kreću radovi na obnovi. A za mene su općenito dvorci i priroda win-win kombinacija. Iako su brojne biljke arboretuma umrle tijekom godina i potrebno je hitno krenuti s obnovom parka, priroda zapravo nikada ne može razočarati pa je i ovdje šetnja isprepletenim stazama (kao i kod Trakošćana) poput meditacije.

Med dvemi vodami
Ovaj novi međimurski centar za posjetitelje zaslužuje sve pohvale. Prekrasno je uređen kao odlična točka za učenje o međimurskoj prirodi, a prezentacija je toliko živa da zaista dobijete poriv za potragom predstavljenih mjesta diljem Međimurja. Nikada nisam čula da bi netko bio išta manje nego oduševljen ovim centrom, pa tako i ja. :)



La Bella Italia by Tatjana Anic

Our recent Tuscany trip only happened because of a beautiful picturesque Tuscan wedding we attended near Castiglion Fiorentino. When the planning started, I immediately knew we had to revisit Florence while in the area. The first and last time I visited the city was around 2007, therefore I was looking forward to freshen my memory and to take in the atmosphere.

We missed culture and the small pleasures of traveling: to sit outside and enjoy la dolce vita, to eat Italian food and people watching
— Tatjana Anic

Due to the pandemic, this was the first trip in a long time, and we could not wait to explore and discover new places, soak in the Italian way of life – something we love so much and have not been able to do in a long time. We missed culture and the small pleasures of traveling: to sit outside and enjoy la dolce vita, to eat Italian food and people watching.

Our trip started near Castiglion Fiorentino, at a winery called Buccelletti where we spent a weekend celebrating our friends who were getting married in the most gorgeous surroundings, hanging out by the pool overlooking vineyards, cypress alleys and small hill towns in the distance.

It was magical and the perfect intimate start into a little Tuscan vacation. We did not want to leave the area without exploring the closest town, Castiglion Fiorentino. What a charming small-town up on a hill with hidden alleys, filled with locals instead of tourists, where I ate the best truffle pizza with a spectacular view – definitely worth a short stop.

Our next stopover was Arezzo, where we arrived early in the morning while the city was still asleep, welcomed by the warmest light. We wandered the empty hilly streets for a while, waiting for Italians to open up their cafés in order to enjoy our first “cappu” as the locals call their morning coffee. We found it at L'angolo del Fossombroni with the prettiest interior. Two highlights in Arezzo were the big park called Passeggio del Prato on top of the city and the Piazza Grande with its pretty historical buildings and cafés.

Finally arriving in Florence, the first impression was just wonderful. The first noticeable difference to my prior trip was the emptiness of the city. We went in late June right before the big summer holiday season started and were delighted about the openness and easiness of the city - not the massive tourist crowds that I feared.

We stayed in the neighborhood of San Frediano on the south side of the river. The view from our gorgeous high-ceilinged room was stunning: through big muntin windows, we were looking at a beautiful lush garden, first row by the river Arno. From my bedside, I was even able to see Brunelleschi’s dome.

As you already know, I am a big fan of sunrise walks and early morning adventures, therefore, those calm and magical hours were my favorite. The light is different, the streets and buildings are more noticeable because there is nothing that distracts your attention.

Every morning, we had our first coffee and cornetti (al cioccolato) at the same small local pastry shop called Pasticceria Marino. Even though it was not a hip or particularly beautiful place, we felt so welcomed there, the owner Marino knew our order by the second day and we could simply not start our day differently. Sometimes we had to wait a little until he had his own coffee first. These small moments make traveling so special to me.

It’s fascinating that the dome is so present in the city from every viewpoint, and all the surrounding streets you can catch a glimpse of the city’s landmark.
— Tatjana Anic

Since we both have been to Florence before, we decided to skip the museums this time, but for someone visiting for the first time I would recommend seeing the Uffici, as well as Michelangelo’s David at Galleria dell’Accademia. However, we wanted to take advantage of the missing tourists and went inside the Cathedral Santa Maria del Fiore to see the dome fresco, even though the cathedral fascinates more from the outside. It’s one of the biggest architectural treasures in Florence: the detailed, colorful, majestic façade, gorgeous details and impressive size – it surely became a renaissance masterpiece.

A visit in the early hours is just as wonderful as a night walk around Piazza del Duomo with its beautiful warm lights. It’s fascinating that the dome is so present in the city from every viewpoint, and all the surrounding streets you can catch a glimpse of the city’s landmark.

By simply wandering around without a fixed schedule, we discovered a local market called Mercato Sant’Ambrogio with its many food stalls inside the market hall, where we had our cappuccino and bought fresh fruits (the peaches!) from the farmer’s market outside. We found this local gem a little more charming than the famous Mercato Centrale with its many restaurants upstairs, which is also worth a look.

A few streets away, we also accidently discovered another favorite: the bakery Leonardo Firenze in Santa Croce. The amazingly looking chocolate croissants displayed in the window drew us inside and we ended up tasting all their handmade variations of cantuccini (biscotti) and had to buy a mixed bag as souvenirs.

After finishing some sightseeing, we tried out a rooftop café on the last floor of Ospedale degli Innocenti (the porticus is also created by Brunelleschi), which was a great recommendation from a dear friend who lived in Florence for a little while. We appreciated the calm atmosphere and gladly escaped the buzzing city for an hour to read and write some cards / take travel notes. It was a bit pricier but definitely worth the view of the cathedral dome.

... get up very early at least one morning, in order to experience the magical atmosphere when the city slowly awakens
— Tatjana Anic

Afterwards, we stepped outside to the Piazza della Santissima Annunziata and a lovely place simply called Un caffè facing the piazza caught my eye. Young people and students sat outside and ate those delicious looking paninis and drank wine.

After a short wait, we joined them and added another serendipitously discovered place to our Firenze favorites. This is a perfect spot for a lunch break or simply for listening to Italians and people watching. While in the area, we continued our walk to Il Papiro – one of my favorite stationery shops in Italy that I already knew well from Venice. It’s difficult not to spend hours there or buy all the gorgeous writing paper, cards and other stationery.

I love Italian Gardens so visiting one of the famous ones was already on my list. There is only a combination ticket for the Giardino di Boboli and Giardino Bardini (that needs to be visited on the same day). I liked the smaller size, the views and the enchanted structure of Giardino Bardini very much, therefore this one was my favorite. We went around late afternoon and watched the sun go down slowly until the garden closed. There is also a beautiful café in the middle overlooking the endless stairways and the city revealed in front of you, as well as a fancy restaurant called La Leggenda dei Frati.

Giardino di Boboli was also nice but significantly bigger and less winding. Nevertheless, the entrance through Pitti was nice, as well as the Botanical Gardens inside the garden.

Luckily, we ended up staying in a really fun and outgoing neighborhood on the south bank of the Arno, which was filled with all the hip bars and restaurants. Therefore, we didn’t have to look hard for a lovely dinner and drink spots. It was also fun to watch all the beautiful Italians walk by while sitting at one of the tables located on the sidewalk right in front of the restaurant, which is very typical in Florence.


Here are a few of our favorite places (or recommended) for dinner / drinks:

- Berberè San Frediano: craft pizza and beer, they offer special pizza dough variations and toppings with craft beer. I paired my pizza with fresh burrata with a local Chianti wine.

- Burro & Acciughe: amazing seafood

- Bulli & Balene: served great cicchetti and fancy drinks and perfect aperitivo

- The Antico Ristoro di Cambi: local cuisine

- B.O.r.G.O: modern Italian / Mediterranean cuisine

- L’Brindellone: authentic Italian restaurants, homemade pasta

- Gosh*: great place for drinks, we met here with my best friend who happened to be in Florence at the same time for a night.


I was hardly ever less prepared while visiting a city but this trip taught me to discover things at a slower pace, to trust my instincts, and to enjoy the small pleasures of traveling
— Tatjana Anic

My advice to first time visitors is not to get overwhelmed by the historical sights and cultural offerings but rather to soak in the city's atmosphere, get lost in the beautiful streets and enjoy an aperol or a caffè along the way. It does not matter if you check off every sight or go to as many hip places but rather take time to wander, to get lost, to truly discover without a phone in your hands. And if you can, get up very early at least one morning, in order to experience the magical atmosphere when the city slowly awakens. Walk along the banksides of the Arno river that splits the city, then walk over the Ponte Vecchio while the many jewelry shops and goldsmiths are still closed and take in the view, the light and the extraordinary sentiment.

Another highlight was a winery close to Florence, which is a perfect stop along the way or a day trip destination. The winery is called Antinori nel Chianti Classico and fascinates from afar with its sculptural staircase and a horizontal building that’s built inside the hill. The winery is surrounded by the hills of Chianti, overlooking endless vineyards. We enjoyed a walk around the site and a little wine tasting within a beautiful landscape. This can also be combined with a lunch at their own restaurant located on the roof of the building or a tour of the wine cellars where you learn about Antinori family’s history, wine making and meanwhile experience its innovative architecture.

Our time was limited and I’d always rather leave a few things left for another visit instead of rushing through a city. Therefore, of course, we have a few places marked for our next Firenze trip. One of them is the San Miniato al Monte – a beautiful church upon a hill. We were given the recommendation to walk through the Giardino delle Rose up to the church, it’s supposed to be especially beautiful during the evening hours / sunset. Just as all the amazing viewpoints of Florence. Piazzale Michelangelo is also on our next agenda, which we skipped this time because we’ve already been there.

I was hardly ever less prepared while visiting a city but this trip taught me to discover things at a slower pace, to trust my instincts, and to enjoy the small pleasures of traveling such as all the amazing places and surprises we discovered accidentally. For example, if you look closely, you will discover the great street art around every corner. I especially liked the street signs by clet or other artists such as blubb or exit:enter. We also learned about the wine windows called “le buchette del vino”, which have an interesting history and can be found all over the city with a curious eye.

I am very much looking forward to the next visit that will hopefully not take another decade again.



Prvi snijeg na Plitvicama

Nema ništa ljepše u ovo nestalno doba, nego poći na mjesto koje te smiruje, koje znaš i koje te zna. Već su svima znani ti moji posjeti mjestima koja sam negdje nekad ranije obišla. Kojima sam koračala.

Plitvicka- jezera
Plitivcka jezera

Raduje me pomisao da istražim, upijem i doživim nešto novo na onom poznatom starom. Jer kad si opušten, ne žuriš, čula su otvorenija i nekako spremnija za doživljaj. Barem sam imala takav dojam.

Plitvicka - jezera - Project - we - travel
Plitivcka jezera

Na Plitvicama sam bila prije dva mjeseca i znala sam da ću opet onamo sa svojim dečkima. Oni su dva plava zvrka i moj suprug s kojim budno pratim ta dva zvrka. Dogovor je bio da idemo onamo kada sve zabijeli, kada se slapovi zalede i kada, naravno, na tom snažnom minusu te zimske idile zasja sunce. Želimo baš tada biti tamo i spremni smo se spremiti i poći onamo u pola sata ako treba iz našeg Zagreba.

Plitivcka jezera

Prognozu smo pomno pratili, smišljali plan, dogovarali sadržaj ruksaka i spontano odlučili baš te subote posjetiti Plitvice. Sve, baš sve je ukazivalo da će biti onako kako smo zamislili. Dobro, dobro, možda ne -5 i sunce od ranog jutra, ali otprilike onako kako smo htjeli doživjeti ovo mjesto.

Stigli smo, nadobudni, dobro odjeveni, dobrog raspoloženja, spremni za zimsku avanturu. Snijeg je padao noću i to jutro, tako da je taj kriterij bio donekle zadovoljen. Čini se da smo bili u minusu tog jutra, no, teško je reći koliko. A ono sunce… tog dana je sjalo negdje drugdje.

Plitivcka jezera
Plitivcka jezera
Plitivcka jezera

Plitvice su takve da jednostavno prihvatiš sve i raduješ se onome što te dočeka. Planiranje nije loše, ali opet, može razočarati, ako nije sve po planu. Kakva jesam, i kakvi jesmo, prihvatili smo što nam se nudi i uronili u jednu posve mističnu atmosferu našeg poznatog nacionalnog parka. Iznenadili smo kako djeluje smirujuće, drugačije i kako je uistinu čarobno. Gotovo meditativno do trenutka kada bi nam se oči raširile od uzbuđenja vidjevši djecu koja samo što ne isprobaju kako je plivati u jezeru zimi.

Plitivcka jezera

Put već znamo i složili smo si neki svoj plan obilaska. Djeca su ovaj put bila nešto manje oduševljena jer nisu imali onu slobodu kao s prošlog obilaska ujesen. Dočekale su nas skliske staze, vodostaj se na nekim mjestima podigao, i mi smo postali oprezniji. Djecu, kao što znate, oprez sputava pa nam je trebalo neko vrijeme da postignemo dogovor koji bi, naravno, bio zaboravljen nakon desetak minuta.

I tako, ispočetka.

Plitivcka jezera

Smatrali smo se donekle dobrim poznavateljima plitvičkih staza, ruta, rasporeda brodova pa smo iznenadili sami sebe kad smo propustili brod koji nam je pred nosom otišao dok smo, kao pravi pravcati turisti, radili snjegovića. Brod ne ide tako često zimi i nekako, nismo se uopće potrudili saznati tu vrijednu informaciju ranije.

I da, baš tako… ostavio nas je, tako smo se osjećali, a ja čak imam i fotografiju netom prije nego se otisnuo.

Plitivcka jezera

Na kraju, kad smo sve zbrojili i oduzeli, uvidjeli smo da gotovo ništa nije bilo onako kako smo zamislili i kako smo htjeli. Ne govorim čak o prognozi. O više događaja, o brodu, klincima, profulanoj stazi… i nekako, kao da nas je i utješila pomisao da ne možeš sve isplanirati i predvidjeti. Jer da možeš… možda ove dinamike koju smo na kraju i imali na izletu ne bi ni bilo. Možda bismo pomislili da smo tako dobro pripremljeni za sve situacije, da znamo sve, da nam sve ide tako glatko, da je sve toliko predvidivo i što nam ulijeva sigurnost, a znajući, u isto to vrijeme, da izlet i napose život to uopće, nikad nije.

Plitivcka jezera

I u tome i je ljepota. I sigurnost da će uvijek biti tako. Nestalno, promijenjivo i drugačije.

DSC00706.jpg
Plitivcka jezera

Plitvice, vraćamo ti se opet, ovaj put bez plana!



My hometown Hamburg

Words: Tatjana Anic

For this first proper post, Ana and I wanted to dedicate to my hometown Hamburg. As I mentioned in my introduction, it’s a city I learned to love in a different way after being away from it for a while.

Hamburg

This year the city’s atmosphere has changed, as every big city has. A global pandemic is something no one saw coming, especially not the influence it would have on the people and therefore on a city. We are having a second lockdown right now with restaurants, shops and cultural institutions closed for several weeks. When it happened for the first time in the spring people started to understand that those kind of things should not be taken for granted. That is probably one main lesson that Covid taught us, to appreciate everything a little bit more and enjoy the diversity of the offerings we get within a city.

The feeling of community has never been more visible than this year.
— Tatjana Anic

I noticed that locals tried to support their favorite places when they needed it the most. Everyone seemed to work together, support each other, and come up with creative ideas of how to deal with new restrictions. Starting from take-away concepts that restaurant owners came up with overnight or small shops that created an online platform of their products to various online performances of exhibits, theaters, discussions, readings, etc.

During the worst times, it was wonderful to see that many people took the chance to make the best out of it and at the same time seeing so many customers and locals who were willing to accept those new concepts and support where and how they could. The feeling of community has never been more visible than this year. Another noticeable change in the city this year is the lack of tourists. Even though Hamburg is usually not on the top list when travellers think of Germany, the increase in popularity during the past few years was nevertheless noticeable. For a few months it seemed as if the locals had their city for themselves.

Walk at Landungsbrücken.jpg

We dared to take strolls in areas that are usually crowded with tourists and that we happily avoid under normal circumstances, for example the harbor promenade around Landungsbrücken, ferry rides along the Elbe or the now missing queues entering the free platform of the city’s new concert hall called Elbphilharmonie.

Elbphilharmonie from above_1.jpg

Unfortunately, all the big events, concerts, festivals have been cancelled this year, such as the popular music and art festival called Dockville. The fascination of dancing with a crowd full of strangers into warm summer nights seems pretty surreal at the moment. Instead we all got to know our own neighborhoods pretty well.

Going to the farmers markets, the same bakery, flower and coffee shop, getting to know the people behind the counter made me lose the anonymity and identify myself with this part of the city.
— Tatjana Anic
Kropka inside.jpg

Usually meeting at a small neighborhood café or wine bar, as Kropka or at hip restaurants as Mexikostrasse (by the way, in my opinion the best place in the city for tacos) would be a typical summer evening, whereas nowadays people avoid being inside and meet in small groups for a neighborhood walk, explore the nearby city parks and evermore the nature on the outskirts of the city.

Aperitivo at Kropka

Aperitivo at Kropka

Tacos at Mexicostrasse

Tacos at Mexicostrasse

Besides baking bread, a walk in the woodsand, preferably, mushroom picking seemed to be the most desirable weekend adventure. I’ve been visiting the Heide south of Hamburg a few times this year. It’s a large heathland area spread across the region around Lüneburg. The unique landscape is most beautiful in August when it’s in full bloom and the endless fields turn pink for a few weeks.

Heide_1.jpg
Heide_2.jpg

As a local, I would say, I feel safest in those neighborhoods I know the best. Living in Eimsbüttel for five years has always felt as a small town within a neighborhood.

Walk in Eimsbüttel.jpg

Going to the farmers markets, the same bakery, flower and coffee shop, getting to know the people behind the counter made me lose the anonymity and identify myself with this part of the city.

Market.jpg

It’s a friendly and fun neighborhood with the most beautiful cafés, concept stores, wine bars and bookstores. Nevertheless, it’s also fun to explore other areas, wander around new and unknown streets and every now and then, getting lost in our own city. My favorite neighborhoods for strolling and wandering are Schanze, St. Pauli and Ottensen.

Walk through Eppendorf.jpg
Walk St. Pauli_2.jpg

Since I am a morning person and therefore an early riser, I love watching the sunrise while the city is still asleep. A perfect weekend morning (pre-Covid) would be to wake up early, ride my bike to Park Fiction – a small park in the alternative neighborhood St.Pauli overlooking the harbor and the river Elbe – watch the sun slowly appear behind the Elbphilharmonie with its sparkling roof and the sky changing its color.

Sunrise behind Elbphilharmonie.jpg
Morning haze.jpg
Early Morning at Park Fiction.jpg
Those early mornings filled with calmness and in solitude help me regain energy and feel inspired.
— Tatjana Anic
Early Morning_Sunrise.jpg

This is the most peaceful and gorgeous moment in the city for me. I usually have my camera or notebook with me for spontaneous photographing or sketching. While the city awakes slowly, I would take a bike ride along the Elbe, passing Landungsbrücken and Baumwall, the Speicherstadt, which is the largest warehouse district in the world as well as an UNESCO side, already visible in the background.

Speicherstadt-2.jpg
Harbor bike ride.jpg

My first stop would be Nordcoast, a café and coffee roastery located on the historical street called Deichstraße, which is built right by the canal. They offer the greatest coffee, which is freshly roasted in Hamburg but additionally have amazing breakfast. My order would be a flat white with an energy acai bowl. If someone prefers a savory breakfast, the poached egg on avocado and bread is always a great alternative.

Breakfast at Nordcoast.jpg

They also serve the best waffles and amazing filter coffees as well.

Waffles Nordcoast.jpg

After a slow and calm breakfast with a canal view on the top floor of the café I would continue to one of my favorite bookstores called Sautter & Lackmann. I could stroll through their shelves for hours. The store is specialized in architecture / art / design books which I can never have enough of. They also give the best recommendations when looking for gifts since they are really passionate about this field. Before returning home and starting the day, I would pick up a little mix of fresh flowers for the weekend. Those early mornings filled with calmness and in solitude help me regain energy and feel inspired.

Sautter+Lackmann.jpg

This winter everything has been a bit different from the usual excitement as the days became shorter and darker.

Alster.jpg

Every year the Christmas markets open up all over the city around the first Advent. It’s something everybody looks forward to and that is when the Christmas spirit starts to evolve. The few weeks before the holidays, every social event is scheduled around meeting friends for a Glühwein, which is a mulled wine with spices, at one of the public markets. We would eat food that you cannot get elsewhere or find the first crafty gifts. None of this was happening this year.

2020-12-27-090807625.jpg

The few Christmas decorations in the city center indicate the season but seeing the big square in front of the townhouse empty during December simply doesn’t feel right since this is usually the most known and iconic Christmas market of the city.

townhouse Hamburg

In general, the fussiness of the pre-holiday chaos was missing this year; no last-minute gift shopping, no after work drinks at the Christmas markets, no gathering friends around one table for annual Christmas dinners before everybody leaves to spend the holidays with their families. All of those things make us realize how much we cherish those traditions and how much they are missed when it’s not available.

winter walk_2.jpg

To look on the bright side, Germans like to use the word Vorfreude – it describes a joyful anticipation. So, for all the things we had to miss this year, we will await them even more aware and happier next year.




Meet Tatjana Anic - co-author of the Project: We Travel

I’m very happy to introduce you to Tatjana Anić, a young inspirational woman that I have recently met on Instagram. Sometimes I truly love this social network for bringing incredible people to my life.

Tatiinberlin

In the near future, Tatjana will show us her special places in the city that she lives in, and, take us on a journey around the world. I am sure that Tatjana’s experience of living abroad will be very interestingly described through her posts on Project: We Travel, and don’t tell her, I can’t wait to read them with you! Her posts will be in English so you, our dear readers, from all over the world, can enjoy her stories.

I am truly honored to have such a partner on the Project: We Travel blog.

Ladies and gents… Tatjana Anić <3


I'm Tatjana from Hamburg, located in Northern Germany. After living in various places around the globe, including the countryside of Pennsylvania, Venice in Italy and finally several years in Berlin, I returned to Hamburg where I grew up and saw the citу through different eyes.

Hamburg


As an architect, I am drawn to every detail. I enjoy discovering and seeing new places as well as finding small pleasures in the already known surroundings. That's where I get my inspiration from.
Living in Hamburg has taught me the importance of water in the city I live in. The river Elbe or the big city lake called Alster are such central elements of the city that increase the quality of life.

Hamburg

On the one hand, Hamburg is one of the biggest German cities and on the other hand, it feels very low-key and familiar with a great community. I enjoy the diversity and the strong cohesion of the locals.

Some of my favorite aspects are the great specialty coffee community, the art scene and the many entrepreneurs in the city who support each other.
Especially this year, since traveling became impossible, I've explored the surrounding areas of Hamburg even more. For example a day trip to Lüneburg, a nearby small town with its beautiful historical buildings, narrow cobblestone alleys and friendly locals.

Luneberg

City I could live in…

One of the cities I could definitely live in is Copenhagen. I've visited the Danish capital a few times and so many aspects of the city offer a high quality of life for me.
I like the progressive architecture, scandinavian aesthetics, the scale of the city, especially that it's walkable and the importance of movement by bike. The international vibe and welcoming feeling of the locals is refreshing. It feels open-minded but also has small structures within the city with its many beautiful cafés, restaurants and small shops.

City that makes me happy…

Hamburg is definitely a city that makes me happy and feels like home. The significance of water is a huge part. When I need to clear my head or feel the wind, a walk or bike ride along the Elbe river with the harbor in the background is all it takes to regain energy.

Tatjana Anic (21).jpg

I love the many farmer's markets, especially the Isemarkt which is the longest outdoor market of Europe and has a fantastic selection of diverse food stalls.

Tatjana Anic (11).jpg

The cultural aspect is another asset, especially since the Elbphilharmonie has been built - the concert hall is the new landmark of the city that locals love as much as tourists do.

Tatjana Anic (8).jpg

The diversity in restaurants and coffee shops makes Hamburg also precious and inviting.

Coffee I always drink…
I love drinking a great flat white since the first time I tried it back in Australia about 10 years ago before it was even a thing in Europe.

Tatjana Anic (19).jpg

My favourite Coffee Shop…

Hamburg has such amazing cafés that serve third wave coffee as well as many coffee roasteries. So this one is hard to pick but a new favorite is the Australian style café called "Marshall Street" which opened this year.

Tatjana Anic (14).jpg
Tatjana Anic (16).jpg
Tatjana Anic (15).jpg

Magazine that I love…

I would always prefer print to digital. Reading in general is a passion of mine. Since living in Berlin, I discovered indie magazines and there are a few favorites I stick with and always look forward to the next issue.

Tatjana Anic (6).jpg

The one that really sums up my personal interests is "Salt & Wonder". From issue one, I loved every detail of it: the written words, the illustration and photography style and of course the topics itself. It's a wonderful combination of slow food related subjects as well as travels. Shortly ago, they published a zine devoted to coffee and everything around the bean - it's very lovely and suits as a great gift for coffee lovers.

2020-11-29-014051839.jpg

About Interior Design…

Personally, I would say that Danish design has the biggest influence on my own living style. I love clean lines within spaces, bright colors, the importance of natural light and warm materials such as wood.

Tatjana Anic (12).jpg

What I cherish about Scandinavian design style is its simplicity without missing coziness and warmth. In my own space, I like to combine modern and design pieces with flea market finds and little treasures from my travels.

Tatjana Anic (5).jpg

Architect who I admire…

Unfortunately he is not alive anymore but I would have loved to have a chat over a cup of coffee with Frank Lloyd Wright. He was such a brilliant architect who had a special sense of space and how to combine it with nature. Not only the materials he used but also the approach of finding a great coexistence between architecture and nature is amazing.
Luckily, I got to see a few of his buildings in person - the architecture icon "Fallingwater" fascinated me the most.

Tatjana Anic (9).jpg


Isplati li se posjetiti Plitvice zimi?

U prizemlju hotela u Šangaju se nalazila putnička agencija u kojoj su se prodavale karte za vlak i još neki izleti oko Šangaja. Dva sam dana zaredom dolazila onamo i pokušala se raspitati na svom klimavom kineskom o vremenskoj prognozi u mjestu na koje smo išli i isplati li se ići ako je prognoza takva kakva jest. Mjesto se zvalo Longjing, a uključivao je iskustvo boravka na poljima zelenog čaja. Prvog sam dana dobila odgovor o prognozi, ali ne i savjet bi li se zbog takve prognoze trebali onamo uputiti. Prognoza je uključivala kišu, da budem preciznija.

Nacionalni park Plitvička jezera

Drugi dan sam se spustila onamo još jednom s istim pitanjima i nakanom da doznam što mi je potrebno. Gospodin, slijeva od blagajnika mi se obratio i rekao neke stvari koje nikad neću zaboraviti.

„Zašto se zamarate stvarima na koje ne možete utjecati? Kina je ogromna i vremenska prognoza ovdje nema velikog značaja. Idete po iskustvo, a ono će biti lijepo samo ako vi želite da ono takvo bude. S kišom ili bez nje.”

Nacionalni park Plitvička jezera

Kupila sam karte za sve nas koji smo se spremali na taj put. Dočekala nas je i slaba kišica, a iskustvo i moć mjesta kojem smo imali prilike svjedočiti, apsolutno nije imalo veze s vremenskom prognozom i stalnim mijenama iste.


Kad smo se dan ranije odlučili uputiti na Plitvice, prognoza, koju ipak pogledam jer mi je važno da ne upadnemo u neku mećavu, potop ili se smrznemo jer se nismo dobro obukli, je pokazivala da će biti promijenjivo vrijeme na našem izletu. Studeni je, očekuje se svega nekoliko stupnjeva i da, bit će nešto sunca, oblaka, pa možda i kiše, pa još oblaka, pa će nestati boje pa neka magla...

Nacionalni park Plitvička jezera - PWT

Glas iz dalekog Šangaja je dopro do mene i, već pogađate, spremili smo se i otišli. Bez obzira na prognozu. Toliko toga možeš izgubiti ako ubaciš varijablu prognoze u cijelu priču.

Plitvice - Project we travel

Plitvice u studenom nisu možda one Plitvice sa saturiranih fotografija i sa svih prospekata, travel blogera i instagramera kojima svjedočite. Priroda se naizgled čini kao da je izgubila i ono malo jesenske čarolije i sprema se za svoj ledeni pokrov koji se očekuje svaki čas. Pastrve su isto potražile sklonište te ih rijetko viđamo, a dobra je stvar da ta jezerca oko nas i pokoji zeleno-žuto-narančasti listić učini da se magija ipak dogodi.  

Pastrve-Plitvice
Priroda na Plitvicama
Nature-Plitvice-Croatia
Duck
Plitvička jezera - Hrvatska

 Što zbog pandemije, što zbog, vjerujem, mjeseca u kojem smo posjetili ovo naše blago, ljudi gotovo da nije niti bilo. Možda bi i bilo da nije ta pandemija u pitanju. Ma… sigurno bi.

Plitvice

Hodanje tih 11km je bilo nešto što bismo sutra ponovili i vjerujem da ćemo izabrati upravo stazu K koja nam nudi više istraživanja i više lutanja. Naša ruta je bila nešto između C i K jer nam je cilj bio izbjeći vlakić, što smo, naposlijetku, i ostvarili.

Naši dječaci od 5 i 8 godina uz nekoliko zgodnih dosjetki s naše strane su bez pogovora prošli cijeli put i lijepo se zabavili.

Family

Onaj burek koji sam pekla u 6h ujutro ne bi li nam bilo nekako domaće i ukusno kad ga izvadimo negdje na nekoj klupici je bio pun pogodak i sljedeći put... burek se peče i ranije, ako treba.

Iako je bilo mjesta na Plitvicama gdje možete popiti kavu, ona iz termosice je bila fantastična jer birate gdje ćete ju popiti, a naravno, naš izbor je uvijek uz neki čaroban pogled na prirodu.

Postcard Plitvice

I što reći na kraju osim... veselimo se zimi na Plitvicama. Ipak... ovaj put pratimo prognozu jer želimo onamo kad snijeg padne i kad će Plitvice biti otvorene da doživimo tu zimsku idilu, o kojoj svi pričaju.

Međutim, još jednom bih se vratila na početak one šangajske priče… ako nešto želite, ne tražite razloge da vas nešto spriječi u nakani, već nađite razloge zbog kojih bi baš trebali nekamo otići ili nešto napraviti. Iznenadit ćete se što vas može dočekati na putu. S kišom ili bez nje.

U tome i jest čarolija.

Nacionalni park Plitvička jezera

Predivan izlet u dolinu jelena

Netko bi rekao da za ovakva mjesta treba pričekati lijepo vrijeme, proljeće ili možda ljeto, no, mi se nismo dali pokolebati i odlučili smo navratiti jednog maglovitog jesenskog dana u studenom upravo na ovaj ranč.

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel

Zapravo, baš su te izmaglica i vlaga dale poseban čar ovome mjestu.

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina jelena

Dolina Jelena se nalazi u blizini Plitvičkih jezera, u Drežnik Gradu i osvaja odmah čim zakoračite na ranč. Ranč vodi obitelj Bičanić i jako nas je razveselila srdačna dobrodošlica supružnika kao i, kasnije, sjajna tura domaćina Milana Bičanića.

Naš je domaćin odmah izrazio zadovoljstvo što se našla tako mala grupa ljudi tog dana i da se veseli što će se svima stići posvetiti što je uistinu i bio slučaj. Ubrzo smo i krenuli i nekako uzbuđeno čekali taj susret s jelenima.

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel

Putem nas je pratila jedna maca, koja kao da je skupljala svoju ekipu dok smo hodali te se njihov broj samo povećavao. Kasnije su uspješno pozirale na traktoru, ali i među jelenima i ubrzo su postale dio ove naše priče.

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
http://www.ranch-deervalley.com/

Vodili smo se, nadalje, što glasom domaćina Milana, što rikom dvaju jelena koji su davali do znanja da su na svom teritoriju pa da, uz njihove košute, eto i mi znamo. I baš je tako bilo, dva jelena u društvu brojnih košuta. I to, naravno, ima svoju priču…

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Ranch - deer - valley

Većina jelena na imanju su jeleni lopatari, a saznali smo i od domaćina da ih u Hrvatskoj možemo još pronaći jedino na Brijunima i na Cresu. Njegovi, su, kaže, došli upravo s Cresa, dok uz njih ima i obične jelene.

Krenuo je on još prije više od deset godina živjeti san te je tako kupio jednog jelena i dvije ženke. S godinama je promatrao kako se prilagođavaju staništu i dodavao jedinke. Nije on tada imao želju otvarati svoj ranč za posjetitelje, jednostavno je htio uživati u njima.

Međutim, njegovo blago je naraslo i ljubav je pretvorio u posao, u koji je uključio i svoju ženu i troje djece. Ranč je otvorio za posjetitelje tek prije tri godine.

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel

Kad postoji priča mjesta, lako se zaljubiti u energiju kojom odiše. Nešto više od sat vremena na imanju uz hranjenje jelena, košuta te kasnije konja, bilo je dovoljno da se poželimo vratiti. Zimi bi bilo jednako lijepo, vjerujem, kao i u ostala godišnja doba. Važno je da, ako dolazite, najavite svoj dolazak jer ranč nije u hladnije dane otvoren kroz cijeli dan.

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel

A na kraju obilaska, okrijepili smo se uz domaću šljivu i proizvode lokalnih proizvođača, kao i one koju obitelj Bičanić priprema. Nekako se uvijek razveselim ovakvoj lijepoj obiteljskoj priči u kojoj je divno vidjeti kako obitelj raste zajedno sa svojim blagom.

OPG Bičanić - Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Dolina Jelena - OPG Bičanić - Project-we-travel

A djeca… možete samo zamislili koja je to sreća bila hodati među jelenima i košutama, hraniti ih i promatrati?

Dolina Jelena - Hrvatska - Project-we-travel
Jeleni - Project - we - travel

Mediteranski vrt na Brijunima

Ove godine sam sigurna da ona serija postova i razgovori s dragim ljudima o 'Ponovljenim destinacijama’ ima itekako smisla. Vraćanje na mjesta koja nas smiruju, koja nas tješe, maze sigurnošću, a onda tako primamljivo zovu da otkrivamo ono nepoznato, kad poznato već poznajemo. Mjesta na kojima se onda prepustiš jer, bila si tamo, nema potrebe za jurnjavom i traženjem tih “poznatih turističkih točaka” (iako ne žudim za njima ni inače).

Ponoviti destinaciju je poseban čar.

Znat će oni koji ponavljaju.

Mediternaski vrt - Brijuni

O Brijunima sam pisala već ovdje, a pišem o sretnom otočju opet. Mislim da ću se ove zime vraćati onamo kroz još koji blog post, a onda će napokon doći proljeće kad mogu s obitelji opet onamo. Jednako bi me veselilo otići na Brijune i na jednodnevni, kao i na trodnevni izlet.

U svakom pogledu Brijuni imaju što ponuditi za obje varijante.

Flora - Brijuni

Ovaj put idemo u Mediteranski vrt na Brijunima. Vrt koji je nezaobilazna postaja svakog mog posjeta. Već je postao ritual, zaustaviti bicikl ispred ulaza i požuriti unutra.

U potpuno novi svijet.

Palme - Mediteranski vrt

Sam vrt je na Brijunima osnovan i uređen 2007. godine i cilj je bio na jednom mjestu prezentirati mediteranske biljne vrste (tamo ih je čak 170) te urediti mjesto koje će biti idealno za odmor, uživanje, istraživanje, ali i za životne odluke. Naime, tamo je moguće organizirati i vjenčanje.

Pergola - vrt - Brijuni

Kako to i biva u mediteranskih vrtova, mjesto je uređeno tako da čini mrežu puteljaka, koji će vas odvesti u putovanje svih vaših osjetila.

Veliki Brijun - Hrvatska

Primijetit ćete da za vrijeme ljetnih vrućina uspješno pronalazite hlad, a na mjestima gdje prirodnog hlada nema, uvijek možete izabrati predivne pergole koje su postavljene na nekoliko mjesta u vrtu. Tako se to radi u vrtovima toga tipa.
Provjerila sam kako vrt izgleda u vrijeme čak tri godišnja doba i nekako me se najviše dojmio ujesen. Nisam se nadala da će sasvim drugo bilje toliko doći do izražaja, a i da će miris nekih biljaka biti toliko intenzivan da ih se i sada mogu prisjetiti.

Flora Mediternaskog vrta
Garden - Brijuni

I onda stabla masline… taman su rodila.

Masline
Maslina - Brijuni

Volim ovaj vrt. Čini me razigranom i vedrom, a svaki put kad prođem kroz njegova vrata, neki poznati osjećaj sreće mi se javi.

Uvijek nešto novo vidim, uvijek nešto novo cvate ili se pak suši. Ta stalna mijena upravo tom vrtu daje život.

Promjene moraš zavoljeti, one su dio života, ove voliš zauvijek.

Flower - Brijuni

Naši dječaci imaju isto posebnu vezu s njime. Možda ne ovu koju ja osjećam, ali oni su pronašli svoj trenutke sreće tamo. Stonoga, pauk ili hotel za kukce, njihova su velika radost.

Stonoga
Pauk
Hotel za kukce - Brijuni

Vegetacija Velikog Brijuna je uistinu nešto posebno. Iako sam već sad nekoliko puta bila na Brijunima, svaki put otkrijem neki novi kutak koji me ostavi bez teksta. Dok i sami ne posvjedočite što otok pruža, ostavljam vas u raznovrsnom pejzažnom okruženju po kojeg ćete se htjeti vraćati svake godine.

Prekrasno je.

I vrijeme kao da je stalo.

Vegetacija
Jelen - Brijuni
Predivni Brijuni
Kaktus - Brijuni
Raslinje
Brijuni - Croatia


Idemo u park šumu Trakošćan

“Reci mi kamo da idem s djecom za vikend, već smo sve prošli? “

“Ana, ima li neki dobar restoran i lijepa priroda oko njega u blizini Zagreba, nešto prema istoku?”

Restoran Trakošćan

“Treba mi neko mjesto kamo mogu otići na nekoliko sati, hodati, sjesti na neku klupicu i uživati?”

“Daj nas vodite u ove šume u koje idete… želimo se pokrenuti!”

Priroda - Trakošćan - jezero

Veseli mi što se moji dragi ljudi ovako spontano javljaju i traže savjet za svoje izlete. Iako su, moram priznati, portali puno brži i konzistentniji u objavljivanju od mene i ta mjesta na koja već duže vrijeme odlazimo, objave nekako prije mene. A opet, meni nekako ne smeta da ti, naši, obiteljski izleti izađu na blogu u neko vrijeme kad možda i ti isti portali proglase neko od tih mjesta “out mjestima”. Stoga evo jednog posta, upravo o mjestu kojeg volimo i kamo ćemo se vraćati.

Park - šuma - trakošćan

Jedno mjesto koje nas se dojmilo i koje smo u mjesec dana čak dva puta posjetili je park šuma Trakošćan. Svi smo mi već preko nekoliko puta bili u Trakošćanu, vodili naše prijatelje/rodbinu, a možda i strance (kao mi) onamo i šetali uz šetnicu jezera dobrih 100m ulijevo i udesno od dvorca i priča bi tu negdje stala. Kao da to jezero nema svoj puteljak i svojih nekih 5km šetnje.

Trakošćan - jesen
Jesen - Trakošćan - jezero

Ove 2020. kod nas kod kuće se stalno čuje, ide mi se nekamo, ne predaleko, unutar granica Hrvatske, nekamo kamo klince možemo pustiti da trčkaraju, na mjesto gdje je lijepo za hodanje i fotkanje i kamo možemo uzeti naše ruksake sa sendvičima.

I tako, s vremena na vrijeme, spremimo te naše torbe i sjednemo u auto. I pronađemo neko takvo mjesto.

Izleti s djecom - Trakošćan

Trakošćan je sat vremena vožnje od Zagreba. Dvorac ste, vjerujem, posjetili, no, nisam sigurna koliko vas je napravilo baš cijeli krug oko jezera podno samog dvorca? Mi smo se spremali tome godinama i ova, vrlo drugačija godina po mnogočemu, bila je godina kad smo počeli otkrivati neke dijelove naše zemlje i vraćati im se. Pa tako i krugu oko jezera.

Jezero - jesen

Ta praksa vraćanja na isto mjesto je nešto što prakticiramo vrlo često i što nam daje bolju sliku o mjestu koje posjećujemo, bolje ga upoznamo, uživamo u poznatome, ali i nepoznatome koje nas uvijek iznenadi, volimo uočavati promjene tog mjesta od susreta do susreta i baš jako volimo gledati prirodu kako se transfomira za naših posjeta.

Hrvatska - izlet - Trakošćan

Zadnje vraćanje ili bolje reći prvo pravo jesensko upoznavanje s park šumomom Trakošćan je svima bilo posebno. Rekli smo se vratiti kad jesen dotakne prirodu podno dvorca. I pomno birali vikend kada se jesen pokazala.

Autumn - Trakoscan - Croatia

Šetnja oko umjetnog jezera traje nešto više od 2 sata uz pokoje stajanje, bacanje kamenčića i fotografiranje. Ono što raduje što je staza organizirana i kao poučna staza s 20 poučnih točaka koje klinci jedva čekaju pronaći, a kad pronađu… uče, smiju se, gurkaju i onda opet dalje istražuju. Inače, vile su te koje im pokazuju put na tim točkama, a tražiti vile, i kad ste dječaci, je baš jako zanimljivo.

Exploring nature - Croatia

Vodenbuhe, žabice, ribe crvenrepke, gušteri i ptičice… nismo znali kamo bismo radije pogledali ili osluhnuli. Djeca su se nadala i nekim vjevericama i krticama, dok smo mi bili opčinjeni žabama da je sve ostalo palo u drugi plan. Vjeverice i krtice nisu vidjeli. Žabe i vodenbuhe jesu.

Jezero
Jezero - kontrasti
Nature - autumn

A onda… naletjeli smo na vikend iza kiše i gljive su buknule posvuda. Tu negdje sam otkrila svoj novi motiv za fotografiranje i počela ih skupljati u svojoj foto-kolekciji. Gljive. Gljivice. Jestive i one… lijepe, ali nejestive.

Već znam kako će izgledati vikendi sljedeće jeseni… idemo u gljivarenje tako da gljive fotkamo :)

Gljive
Gljive - Trakošćan
Gljiva - solo igrač

U toj šetnji se nekako spontano dogodilo da svatko od nas četvero ide za nečim drugim, traži smisao toj šetnji i da svatko od nas, nakon tog kruga, dobije što je htio. Sladoled je isto bio nešto što su klinci priželjkivati i eto… krug ih dovede na početak, a na početku kruga, škrinjica s blagom, ili u našem slučaju, sladoledom.

Shvatili smo da je krug bolje započeti obilazeći tako da krenete put sjevero/zapada.

Ribarska kuća - Trakošćan

Bilo je jasno i to da nakon cijelog kruga ne želimo ići na pedaline, iako su djeca inzistirala.

Pedaline - jezero - Trakošćan

Veseli me i zimski krajolik ovog jezera, stoga ako ste i vi u planiranju, svakako se vidimo i za mjesec dana u obilasku. Sigurna sam da će krug učini svoje i razveseliti nas.


Jedan dan u Istri - mjesta za posjetiti, vinarije i igrarije

Tog mjeseca je izlet do obližnjeg parka bio pothvat. Uživali smo u tim sitnim pobjedama i nismo znali što će ljeto donijeti. Hoćemo li ostati kod kuće ili ćemo posjetiti neki drugi grad?

Motovun-Istra
Vrata Motovun - Istra
Motovun-Istra

Hoćemo li se okupati u moru, mi kontinentalci, ili ćemo mu se nadati neke druge godine. Zaboravili smo već na to, ali znam… znam da je bilo neizvjesno. I, itekako se sjećam da sam odlučila biti neizmjerno zahvalna onim istim radostima s početka priče.

Stanje se popravilo u Hrvatskoj i rado smo prihvatili poziv prijateljice Bobe i njezinog muža Dražena za odlazak u Istru. Sjećam se da mi je u vrijeme kad su nas prvi put zvali da dođemo u Istru, putovanje u drugu županiju zvučalo kao da, u najmanju ruku, idemo nekamo preko granice. Eto takva su vremena bila, ako ste zaboravili…

Ali onda se, tako brzo, odjednom, u lipnju, situacija primirila i mi smo im javili da dolazimo.

Groznjan - Istra

Istru ne propuštam od negdje 1990. godine kad sam još kao osnovnoškolka cijelo ljeto provodila kod tete u Puli. S godinama, Istra je postala moja destinacija, moje mjesto na kojem dišem, koje volim, koje razumijem i koje me razumije. Muž voli Istru, a djeca vole kamenčiće i more, i… formula za sreću je izvedena.

Visit Istria - Project - We - Travel

Smješteni u unutrašnjosti Istre, imali smo i nismo plan kamo ćemo tih dana. U planu je bilo posjetiti neke vinarije, Motovun, Grožnjan pa i možda još koji gradić, otići na Brijune, naravno i obavezno u Pulu, i možda ubaciti poneki restoran, a i bilo bi super popiti kavu na nekim novim mjestima uz obalu. Čini se da smo se malo preračunali jer… u zbroju je to izgledalo ovako: hrpa planova, a nas (sve zajedno) četvero i još toliko djece u dobi od 4 do 8 godina.

Međutim, nismo se zamarali, moto tih dana je bio… opušteno i spontano, nema stresa, uživajmo zajedno.

Klinci u Motovunu

Krenuli smo od Motovuna. Divan, obasjan, spreman za jedno kupanje na kiši.

Motovun

Mi, opušteni sa stalnim pogledavanjem na klince, veseli i zabrinuti u isto vrijeme, pogotovo kad djeca odluče potrčati, popeti se na zidić… ali nekako sretni.
Motovunu je nedostajala horda turista koji će se mu vjerojatno vratiti kako će ljeto odmicati. Nama nije. Nama je bilo baš kako treba biti.

Sjeli smo u konobu Fakin i guštali u jelima koja su nam poslužili, juha od tartufa, gulaš od divljači, kozice i malvazija Fakin koju muž i ja baš jako volimo. Konobarica je bila sjajna, sretna što smo došli, nenametljiva, a opet uslužna. Voljeli smo to mjesto toga dana i vjerujem da bismo se vratili.

Konoba Fakin menu
Malvazija Fakin
Gulaš od divljači - konoba Fakin
Juha od tartufa - konoba Fakin

Ona ista malvazija nas je ponukala da odemo do same vinarije Fakin koja je možda 10tak vožnje od Motovuna. Skoknuli smo samo na tren po koju bocu, a vratili se opijeni suncem, srećom i njihovim sjajnim teranom. Kakvo iskustvo! Petnaestak minuta sreće, smijeha, dobrih fora… ma, vraćamo se onamo uskoro na pravu degustaciju, bez žurbe, dok djeca uživaju negdje kod bake.

Vinarija Fakin
Vinarija Fakin
Degustacija - Vinarija Fakin

Veselili smo se doći potom u vinariju Kozlović, Ja sam veliki fan njihovog muškata i oduvijek me zanimalo kako uživo izgleda vinarija, okoliš i cijela njihova priča. Nažalost, nismo upali na turu pa smo se morali zadovoljiti s boravkom na otvorenom uz čašu muškata.

Klinci su uživali, trčkarali i naposlijetku se malo primirili. Ustvari, kiša ih je malkice zaustavila, a i nama dala priliku da se još malo opustimo.

Uz sireve.

Vinarija Kozlović
Vinarija Kozlović
Sirevi - Kozlović

U blizini je bio i Grožnjan. Već se taj gradić i ja dobro poznajemo, ali nisam znala da mu nevjerojatno pristaje to promijenjivo vrijeme i da je tako lijep. Baš lijep. Iako smo imali vremena samo prošetati, nedostajalo mi je da sjednemo, gledamo uokolo, više fotkamo, provirimo još u koje dvorište… no, za sve postoji neki drugi put.

Grožnjanu treba udijeliti više vremena nego što smo mi ovaj put. Zapišimo svi.

Vrata Grožnjan
Grožnjan-Istra
Beautiful Groznjan
Grožnjan

Kad smo već u tom dijelu Istre, i kad je već kano popodne, zalazak sunca smo odlučili dočekati u pivnici San Servolo, nekih 10tak minuta vožnje od Grožnjana. Imali smo plan uživati na njihovoj terasi, ali nas je na našu veliku žalost dopao unutrašnji dio restorana. Nije on tako loš…, ali složili smo se da je njihova terasa zbilja krasna i da obavezno rezervirate stol isključivo na terasi kad odete onamo. Mi smo bili bez plana, sjećate se, pa se i dogodilo da nije uvijek bilo onako kako smo i zamislili. Događa se! Nije vrijedno lošeg raspoloženja.

Djeca su, uglavnom zaspala u autu dok smo se vozili nazad, prepuni dojmova, sretni, i čudom se čudili kako je zaista nestvarno da smo sve ovo obišli u jednom danu, nakon manje od mjesec dana života isključivo kod kuće i kada nismo znali u kojem će nam smjeru krenuti životi.

I, kad pogledam unazad i pomislim na Istru i to naše putovanje s dragim nam prijateljima, uvijek se sjetim kako mi je jednom muž rekao, “ta Istra je prava hedonIstria!” I tako stvorio pravu riječ za ono što nas je tamo čekalo i što je baš uvijek, uvijek tamo!

Istro, volimo te!


Uživajte u fotografijama iz (redom) Motovuna, vinarije Fakin, vinarije Kozlović i Grožnjana <3